Ljudski život na zemlji isprepleten je lijepim, ali i ružnim časovima. Svi se bojimo i svi strahujemo pred prolaznošću života, ali je ne možemo zaustaviti. Strahujemo pred bolešću, ali je ne možemo potpuno izbjeći. Strahujemo pred osamljenošću, ali je ipak doživljavamo.  Strahujemo  pred bolom, ali ga ipak osjećamo. I pred starošću strahujemo, a ipak je za mnoge neminovna. Strahujemo pred smrću i bježimo od nje, ali će ipak  svakoga od nas negdje i nekada sigurno dostići. Tako nam je cijeli život isprepleten i lijepim i ružnim. Ako dublje promislimo, život nam je jako sličan korizmi. No, korizma je samo priprava za Uskrs.

     Današnja nas liturgijska čitanja uvode u najteži, ali onda i najljepši dio našega života. To je smrt a onda i uskrsnuće.  Te dvije činjenice idu zajedno i jedna se od druge ne može odijeliti. Tu između života i smrti gledamo Boga koji jedini može smrt pretvoriti u uskrsnuće, kao početak novog vječnog života.

     U prvom čitanju slušamo kako Bog po ustima proroka Ezekijela poručuje i naviješta porobljenom, i u ropstvo odvedenom izraelskom narodu, obnovu naroda. Govori Bog: “Ja ću otvoriti vaše grobove, izvest ću vas iz vaših grobova i odvesti vas u vašu zemlju. Duha svoga udahnut ću u vas i oživjet ćete i spoznat ćete da sam ja Gospodin koji govorim i činim”. U Božjim  očima ni ropstvo ni smrt ne znače ništa. Za Boga grob ne znači ništa. On ga može otvoriti kad god hoće i iz groba izvesti koga hoće – ne mrtvoga nego živoga.

     Da bi i samog proroka Ezekijela ohrabrio Bog ga je u proročkom viđenju doveo na jedno ogromno polje posuto mnoštvom suhih ljudskih kostiju. Tada ga Božji glas pita: “Sine čovječji, mogu li ove kosti oživjeti”? Prorok odgovara: “To samo Ti Gospode, znaš”. Nato mu reče Bog: “Sine čovječji, prorokuj nad ovim kostima i reci im: “O suhe kosti čujte riječ Gospodnju: “Skupit ću vas, mesom ću obl.ožiti vaše kosti, žilama ću vas ispreplesti, kožom ću vas navući i duh svoj udahnut ću u vas i oživjet ćete”. Prorok Ezekijel stane prorokovati nad suhim kostima kako mu je bilo rečeno. Odmah začuje šuškanje.  Kosti su se stale pomicati i slagati jedna s drugom kamo pripadaju. Onda je vidio kako meso raste oko kostiju i kako se žile  isprepliću u mesu. I vidio je kako se koža navlači na meso. I vidio je ogromno polje puno mrtvih ljudskih tjelesa. Opet mu reče Bog: “Prorokuj, sine čovječji, nad ovim mrtvim tjelesima da duh uđe u ova mrtva tjelesa da ožive i reci im: “Dođi duše sa svih četiri strane svijeta i uđi u ova trupla da ožive”. I poče prorok prorokovati kako mu je bilo rečeno. I vidje kako su se trupla stala micati i kako su ustala i stala na svoje noge i vidje vojsku veoma veliku.

     Porobljeni Izraelci su govorili: “Postali smo suhe kosti, propala je svaka nada. Božja riječ u ustima Ezekijela obnavlja duh Izraelaca.

     Sveto Evanđelje opisuje veliki Isusov čudesni znak kojim je i svojim učenicima i mnoštvu naroda pokazao da je On doista gospodar života i smrti. Isus je primio poruku: “Lazar, tvoj prijatelj je teško bolestan”. Na tu vijest Isus se ne uzrujava, ne trči odmah k bolesnom prijatelju Lazaru nego govori: “Ova bolest nije na smrt nego da se Bog proslavi i Sin čovječji u njemu”. Tek za dva dana krenuo je Isus u Judeju u mjesto Betaniju, blizu grada Jeruzalema gdje je živio Lazar, a sada je već četiri dana u grobu. Isus nije ni došao do Lazarove kuće već ga je dočekao plač Lazarove sestre koja mu govori: “Da si ti bio ovdje naš brat ne bi umro  I sada znam, što god zaišteš od Boga dat će ti”. Isusov odgovor je kratak: “Uskrsnut će tvoj brat. Ja sam uskrsnuće i život. Tko u mene vjeruje ako i umre živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene ne će umrijeti nikada”.Zatim upita Lazarovu sestru Martu: “Vjeruješ li to”? Marta jednostavno odgovara: ” Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji koji dolazi na ovaj svijet”. Još je i Marija iz kuće došla plačući s onima koji su je tješili u žalosti. I sam je Isus zaplakao a onda se uputio prema Lazarevom grobu i zapovijeda da se grob otvori. Mnogi su mu govori: “Već je četvrti dan kako je umro i već zaudara”. I otvorili su svježi grob a Isus je samo viknuo: “Lazare, iziđi van”! Isus je gospodar i života i smrti. On zapovijeda smrti da odstupi od Lazara i zapovjeda životu da se vrati u Lazara. Ustao je iz groba na radost svojih sestara i mnoštva onih koji su zbog tog čuda povjerovali u Isusa.

     Čitava današnja liturgija govori da je vrijedno pristupiti k Isusu jer on pobjeđuje smrt – On daje život.

      Već od prvih vremena Isusove Crkve Lazar je postao slika čovjeka grješnika. Grješnik je mrtav čovjek koji hladan leži odvojen od svojih prijatelja. No, ta zajednica ili Isusove Crkve neprekidno poručuje Isusu. “Taj i taj tvoj prijatelj je bolestan”. Isus čuje njezinu poruku, ali ne trči. Crkva moli za grješnika – duhovnog bolesnika i kao da svojom molitvom odvaljuju kamen s groba griješnika i samo čekaju da Isus poviče: “Prijatelju, izađi van. Napusti grijeh i smrt i vrati se u život”. To je najprije poruka svima nama članovima Isusove Crkve. Mi smo takva zajednica koja ne ostavlja svoju braću u smrti, u grijehu, nego se svim svojim silama upire i molitvom podupire svoje nastojanje da se istrgne čovjeka grješnika iz zagrljaja smrti grijeha i vrati ga u radost djece Božje.

    Ovih korizmenih dana obavljale su se svete ispovijedi po našim župama. Nažalost, niti u jednoj župi nije ni četvrtina vjernika, onih koji vjeruju u Isusa, pristupila svetoj ispovijedi. Što je s njima? Jesu li još živi ili su već prošli mnogi dani od njihove duhovne smrti? Možda već zaudaraju po grijehu. Isus sigurno može otvoriti i njihove grobove i vratiti ih na radost svoje Crkve. Molimo ga da to učini. Amen.