1. čit: Iz 58, 7-10- Sinut će poput zore tvoja svjetlost
Ps: 112: – ČESTITIMA SVIĆE KO SVJETLOST U TAMI
2. čit: 1 Kor 1 -5 – Navijestih vam svjedočanstvo Krista raspetoga.
Evanđelje: Mt 5, 13-16 – Vi ste svjetlost svijeta
SOL ZEMLJE SVJETLO SVIJETA – POZIV I ZADAĆA KRŠĆANA
Isus se svojim učenicima obraća riječima koje su u isto vrijeme ohrabrujuće i zahtjevne: „Vi ste sol zemlje… Vi ste svjetlo svijeta“. To nisu tek lijepe slike ili pobožne misli, nego dubok i osoban poziv svakome od nas. Isus ne govori što bismo trebali postati jednoga dana, nego jasno kaže: vi jeste sol, vi jeste svjetlo. Time nam daje dostojanstvo, ali i odgovornost – povjerava nam svoje poslanje u svijetu.
Sol je u biblijskom i životnom iskustvu imala mnogo veću vrijednost nego danas. Ona je čuvala hranu od propadanja, davala joj okus i bila znak saveza, vjernosti i trajnosti. Bez soli hrana brzo postaje bljutava i neupotrebljiva. Isus ovom slikom želi reći da svijet bez evanđeoske prisutnosti gubi okus, smisao i smjer. Kada nestane dobrote, praštanja, istine i solidarnosti, tada se život kvari iznutra.
No važno je najprije priznati: Isus je prava sol zemlje. Bez njega je sve prazno i bezukusno. Njegova prisutnost, njegova riječ i njegov Duh daju životu dubinu i smisao. On je Božja mudrost koja daje pravi „okus“ ljudskom postojanju.
Isus, međutim, ne zadržava tu sol samo za sebe. On kaže: „Vi ste sol zemlje. “ To znači da smo pozvani svojim životom unositi evanđeoski okus u obitelj, na radno mjesto, u susjedstvo, u župnu zajednicu. Kršćanin ne mora biti glasan niti nametljiv, ali treba biti vjerodostojan. Dovoljno je da živi pošteno, da ne uzvraća zlom na zlo, da ima otvoreno srce za potrebite – i već time sprječava kvarenje svijeta.
Druga Isusova slika jednako je snažna: „Vi ste svjetlo svijeta. “ Svjetlo je prvo Božje djelo u stvaranju. Ono omogućuje život, orijentaciju i sigurnost. Kad nestane svjetla, osjećamo strah, nesigurnost i izgubljenost. Ne znamo kamo ići, sve postaje nejasno. Zato Sveto pismo Božju riječ uspoređuje sa svjetlom: „Tvoja je riječ svjetiljka mojim nogama, svjetlo na mom putu“.
Isus za sebe kaže: „Ja sam svjetlo svijeta. “ On je pravo svjetlo koje rasvjetljuje tamu grijeha, laži i smrti. No istodobno poziva učenike da i oni budu svjetlo. To ne znači da mi imamo neko vlastito svjetlo, nego da smo pozvani odražavati Kristovu svjetlost, poput mjeseca koji svijetli jer prima svjetlo sunca. Koliko smo blizu Kristu, toliko ćemo biti svjetlo drugima.
Biti svjetlo ne znači biti savršen, nego biti otvoren. Ne znači isticati sebe, nego dopustiti da se kroz našu slabost vidi Božja snaga. Kada opraštamo i onda kad je teško, kada slušamo umjesto da sudimo, kada pomažemo bez računice – tada Kristovo svjetlo postaje vidljivo. Ljudi možda neće odmah prepoznati vjeru, ali će osjetiti toplinu i nadu.
U današnjoj liturgiji snažno odjekuju i riječi proroka Izaije: „Ako otvoriš svoje srce gladnima, ako zadovoljiš one koji pate u srcu, tada će tvoje svjetlo sjati u tami, tvoja tama bit će poput podneva“ (Iz 58, 10). Prorok nas podsjeća da se svjetlo vjere pokazuje u djelima ljubavi. Vjera bez konkretne brige za čovjeka ostaje prazna i neuvjerljiva.
Ovo je ujedno i poziv na obraćenje. Lakše je kritizirati, upirati prstom u druge, govoriti o problemima društva i Crkve, nego se zapitati: koliko ja sam donosim svjetlo? Koliko moj život drugima daje okus nade? Kršćanin je pozvan najprije promijeniti vlastito srce, a tek onda svijet oko sebe.
Zato su Gospodinovi učenici i danas pozvani dati novi „okus“ svijetu i sačuvati ga od kvarenja Božjom mudrošću koja sja na licu Sina. On je „pravo svjetlo koje prosvjetljuje svakog čovjeka“ (Iv 1, 9). U zajedništvu s njime možemo postati znak nade u svijetu obilježenom ravnodušnošću i sebičnošću. Naravno, biti sol i svjetlo nije uvijek lako. To ponekad znači biti neshvaćen, ići protiv struje ili ostati vjeran dobru i onda kad se to ne isplati. Ali nismo sami. Krist ide pred nama i s nama.
Molitva za proglašenje bl. Alojzija Stepinca svetim
Gospodine Bože, izvore svetosti i milosti, blaženoga Alojzija, pastira i mučenika, pozvao si da ti služi, kao navjestitelj i branitelj istine i kao hrabri svjedok vjernosti Crkvi. Poslušan tvojoj Riječi i vođen Duhom tvoje ljubavi, zauzimao se za siromašne i obespravljene; ostavio nam je divno svjetlo čiste savjesti, pouzdanja u tebe i ustrajnosti u trpljenju. Ponizno te molimo da nas obdariš svojom radošću te blaženog Alojzija ubrojiš među svece sveopće Crkve, da bismo ga mogli još predanije slijediti i uteći se njegovu moćnom zagovoru u svojim životnim potrebama. Po njegovim molitvama jačaj proročki glasi Crkve koji širi nadu u dolazak tvoga kraljevstva, praćen blizinom i utjehom Blažene Djevice Marije, Majke i Kraljice vjernoga ti naroda. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
Varaždinska biskupija
