Čitanja: Dj 10,25-26.34-35.44-48; Ps 98; 1Iv 4,7-10; Iv 15,9-17

Po mom osjećaju i mom uvjerenju danas slušamo najljepše rečenice iz Biblije u drugom čitanju i samom Evanđelju, riječi koje pripadaju srži naše vjere.

“Ljubimo jedni druge, jer ljubav je od Boga” I: “Bog je ljubav.” U Evanđelju: “Kao što je Otac ljubio mene, tako sam i ja ljubio vas. Ostanite u mojoj ljubavi!”

Cijela radosna vijest sadržana je ovdje – kao u jednoj žarišnoj točki?

Nije li to temeljni motiv za utjelovljenje, dapače za cijeli Kristov događaj? Temeljni motiv: njegova ljubav, njegova volja za spasenjem, njegovo milosrđe?

I ono fascinantno, sjajno u vezi s tim: Božja je ljubav bezuvjetna. Ne ovisi – kao što to često biva s nama ljudima – o uvjetima i okolnostima. Bog nas ne voli zbog bilo kakvih kvaliteta ili aktivnosti ili sposobnosti.

Njegova ljubav je iznad svega ono što možemo donijeti, postići i pokazati. Ona je potpuno iznenađenje, čisti dar. Nitko to ne može zaraditi. Ne dolazi od nas. Ona dolazi k nama. A Bog nema samo ljubav. Bog je ljubav. Njegova bit je ljubav.

“Ljubav Božja ne sastoji se u tome da smo mi ljubili Boga, nego da je on ljubio nas”, stoji u prvoj Ivanovoj poslanici.

Često nam je lakše vjerovati u Božju pravdu i sud nego stvarno vjerovati u njegovu bezgraničnu ljubav i prihvatiti je i živjeti od nje. Kako nam se ovo čini nevjerojatnim. Često sumnjamo da možemo biti voljeni bez uvjeta, čak i u neuspjehu.

Slika Boga često se iskrivljuje u Boga čuvara, Boga zapovijedi i zabrana. Strahovi od kazne iz pakla danas nisu tako rijetki i posebno muče osjetljive.

Bog je spreman odreći se svega za nas, sve upotrijebiti za nas. Ništa mu nije previše. U svojoj je ljubavi otišao jako daleko. Dopustio joj je da košta mnogo: vlastitog sina.

A za njega, Sina, kaže se: “Budući da je ljubio svoje koji su na svijetu, ljubio ih je do kraja.”

Ljudi koji su susreli Isusa osjetili su nešto od Božje spasonosne, iscjeljujuće, životvorne snage i ljubavi: slijepi Bartimej, carinik Zakej, Marija Magdalena, raskajani razbojnik i mnogi drugi.

Isusove raširene ruke na križu znak su njegove ljubavi! Njegovo probodeno srce znak je njegove ljubavi!

“Nitko nema veće ljubavi ”, kaže Isus u Evanđelju, “od onoga koji život svoj položi za svoje prijatelje.”

Jedino što Bog želi od nas, jest spremnost primiti njegovu ljubav, otvoriti joj se, pustiti je u svoj život i vjerovati NJEMU.

Ljudi mogu odbiti i zatvoriti se. On može previdjeti ili odbaciti ispruženu Božju ruku. Može ignorirati Božji poziv. Na Božji poziv može biti slijep i gluh. A može ga i svjesno zanemariti i odbiti.

Da, s obzirom na veliku Božju ljubav, koliko daleko sam spreman ići u svojoj ljubavi? Jesam li svjestan da Božja ljubav želi ljubav zauzvrat? Čujem li njegovu ljubav kako zove moju ljubav? Uzvraćam li mu ljubav? Jesam li spreman dati odgovor?