Ne znam, jeste li već razmišljali o tome, koja je tajna silne popularnosti Božića: božićni prizor je najomiljenija tema svih slikara, najljepše duhovne pjesme su upravo božićne, najradosniji blagdan jest Božić. Mogli bismo reći, da je to zbog toga, što je to obiteljski blagdan i svi osjećamo, da je obitelj prvo svetište čovječanstva i svakog od nas; mogli bismo reći, da je to zbog djeteta, jer svi znamo, da je dijete obećanje budućnosti. Međutim, čini mi se da postoji još jedan, dublji razlog za veliku privlačnu moć Božića: to sjecište, dodirna točka u kojoj se susreću i spajaju dvije osnovne tajne: tajna Boga i tajna čovjeka. Stoga se Božić tiče svakog od nas.

Prva poruka Božića je da Bog voli čovjeka. Ovu istinu svatko od nas mora znati primijeniti na sebe i na svoju situaciju. Bog mene voli osobno. Božić je jedinstvena prigoda da se prepustimo ovom osjećaju da smo voljeni. Iz takve slike Boga koji voli čovjeka proizlazi jedna druga antropološka istina s obzirom na ljudski život: isplati se biti čovjek, ako je sam Sin Božji našao toliko fantazije u njemu, da je postao jedan od nas. Od tada nema nepopravljivo promašenog života, nema «bezvrijednog života». Često u našem životu Boga povezujemo sa patnjom i brigama i pitamo se «Zašto me Bog kažnjava? ». Ali istina je da naš Bog nije Bog žalosti, već radosti. Bog je Bog i naše radosti i upravo jedna od lijepih poruka Božića jest navještaj radosti: «Veliku vam radost navješćujem…»- to su anđeoske riječi. Nemojmo se bojati biti radosni, odnosno nemojmo uvijek samo jadikovati. Sigurno, da naš život ima bolnih momenata, ima križeva, razočaranja i teškoća, ali je isto tako istina, da nam život donosi i puno radosti i veselja, nutarnjeg mira i utjehe. Božić je prigoda da se i za to zahvalimo Bogu. Poruka božićne tajne je: «Bog voli čovjeka! ». Radujmo se!