Čitanja: Iz 55,10-11; Ps 65,10-14; Rim 8,18-23; Mt 13,1-23

Isus je jasno rekao da dobro sjeme donese samo onda plod ako padne na dobro tlo. To znači da je Božja riječ plodonosna samo onda ako padne u dobro i spremno ljudsko srce. Koliko smo puta slušali Božju riječ koja je došla k nama u naše srce preko slušanja, preko tumačenja, preko propovijedi, preko čitanja Biblije i pobožnih knjiga, možda preko opomene prijatelja. Je li se je primila i ukorijenila u našem srcu? Ako nije – tko je kriv? Bog je sigurno bacio dobro sjeme, a mi smo možda imali tvrdo, suho, trnjem požuda i strasti, trnjem želja za užicima, trnjem želja za imetkom, trnjem želje za slavom i mnogim zemaljskim brigama zatrpano srce pa je Božja riječ ostala bez ploda. Propovijeda jedna zgoda iz života sv. Augustina. Bio je veoma učen i bez vjere i Božja riječ nije mogla prodrijeti u njegovo srce. No, njegova je majka Monika dvadeset godina molila za obraćenje svoga sina. Jednom zgodom prolazio je on pokraj milanske katedrale. Kad je ušao u katedralu sv. biskup Ambrozije je baš govorio o obraćenju. Čim je zapazio Augustina povikne iz propovjedaonice: “Ako su mogli ovi i ove, zašto ne bi ti, Augustine”? Nato je Augustin izašao iz katedrale ali neprekidno su mu u ušima zvonile riječi sv. biskupa Ambrozija: “Ako su mogli…. zašto ne bi ti Augustine?” Ova je riječ Božja bila snažna i pala je u tom momentu na plodno tlo u raspoloženo srce i Augustin se obratio i postao biskup i veliki svetac. Božja riječ ne može ostati bez ploda, čitali smo to u prvom čitanju. Kad padne snijeg ili kiša na zemlju, ne vraća se više dok zemlju ne natopi i oplodi. Riječ Božja je kao kiša u ljudsko srce. Ona mora oploditi ljudsko srce. Ne smije se vratiti bez ploda. Jedino mi možemo biti odgovorni ako nismo svoje srce otvorili Božjoj riječi. Potrudimo se da Božja riječ dospije kao plodonosna kiša u naše srce. Neka je Bog posije sjeme i dade da uzraste i višestrukim plodom urodi.