Piše vlč. Vladimir Trkmić
Prekrižene noge i ruke u džepovima
Ponekad znam slaviti misu sa članovima jednog duhovnog pokreta unutar sveopće Crkve. Znao sam primijetiti da neki sjede za vrijeme svete mise prekriženih nogu, a neki jer im je zima sa rukama u džepovima. Takvo držanje je nekulturno i iritantno, neprimjereno. U nekim kulturama, prekrižiti noge kod sjedenja se smatralo nepristojnim i uvredljivim. U našoj suvremenoj kulturi to je prihvatljivo u neformalnim trenucima naših druženja i svi mi imamo tendenciju prekrižiti noge ako nam je tako ugodnije sjediti u nekom kafiću ili osobnom razgovoru kod nekoga u kući. Je li prikladno prekrižiti noge tijekom liturgije? Ne, jer je to previše neformalno, neozbiljno, i previše opušteno za prigodu poput bogoslužja, slavljenja svetih otajstava. U stvari, kad sjedimo tijekom bogoslužja, trebamo sjediti pažljivo, a ne previše opušteno kao da nismo na javnom skupu. Držeći obje noge na podu, spremni smo odmah ustati kad je to potrebno prema liturgijskim propisima.

Da nas spomen na naše pokojne okrijepi nadom u vječni život.







