Ljetni mjeseci nas pozivaju na odmor. I psihološka nas analiza upozorava, da su nam potrebne četiri stvari za uravnoteženi život: molitva, rad, prijateljstvo i odmor. Zaboravimo li na bilo koju od ovih stvarnosti svagdašnjice, poremetit ćemo ravnotežu. Nažalost, mnogi zaborave upravo na odmor. A on nam je dužnost. I Isus se znao odmarati, nakon napornog rada, npr. kad je blaženo zaspao u lađici pa su ga uplašeni učenici silom probudili. Ohrabreni tim mislima, promotrimo jednu malu epizodu iz Isusova života: Mk 6,30-34:
„Apostoli se opet okupiše kod Isusa te ga izvijestiše o svemu što su učinili i učili. Tada im reče: «Dođite vi sami napose, na samotno mjesto, te se malo odmorite!» Tu je, naime, tako mnogo ljudi dolazilo i odlazilo da apostoli nisu imali vremena ni za jelo. I krenuše lađicom u samotno mjesto. Ali ih ljudi opaziše gdje odlaze i mnogi to prozreše te pješice iz svih krajeva potekoše tamo i stigoše prije njih. Kad iziđe iz lađice, vidje silan narod i sažali se nad njima, jer su bili kao ovce bez pastira. Te ih poče učiti dugo.“
Ne možemo čitati bez ganuća ovaj kratki evanđeoski izvještaj. Isus suosjeća s ljudima. Svoje učenike šalje u osamu da se odmore od apostolskih napora. Narod koji luta kao ovce bez pastira, okuplja i poučava ih da im pruži mir. Isus ih je počeo učiti mnoge stvari. Ne znamo, nažalost, što im je sve govorio. Jer i mi osjećamo, da su nam potrebne tolike stvari koje ne znamo. Ne na području znanosti, nego na području ljudskog života. Kako živjeti, zašto živjeti? Ipak, jednu stvar možemo odmah naučiti iz gornjeg evanđelja: gdje je naše mjesto odmora kad nas život pritisne svojim brigama i nevoljama: kod Isusa. Ljudi traže zaborav i olakšanje na različite načine i na raznim mjestima. Ovisno o tome, kakav tip umora ih pritište. Postoji tjelesni umor: olakšanje nalazimo u odmoru, u spavanju, u izletu i na ljetovanju. Potreban nam je takav odmor, čak Isus potiče svoje učenike da se odmore. Postoji i duševni, psihički umor: nakon ustrajnog učenja, nakon naporne školske godine, općenito, nakon dugotrajnog intelektualnog rada. Tada nam je potreban duševni odmor: sport, zabava, lagani tjelesni rad. I to je legitiman način odmora.
Ali postoji i treća vrsta umora, o kojem udžbenici obično šute: životni umor, ili možda još bolje rečeno: umor od života. U taj umor može upasti svatko: učenik, kad ne vidi budućnost; odrasli, kad se nakupe razočaranja, bolesti, besmislenost napora. Gdje ćemo tada naći spokoj našim dušama, gdje ćemo naći nove snage, novu nadu za budućnost? Jedino kod Isusa. On je rekao za sebe: «Dođite k meni svi koji ste opterećeni i umorni, i ja ću vas okrijepiti!»
Mihály Szentmártoni, S.J.
Molimo Gospodina da sve vjernike potakne na zauzetu budnost u iščekivanju Spasitelja.
Varaždinska biskupija
