Čitamo u današnjem Evanđelju: Ivan se je pojavio u pustinji uz rijeku Jordan i govori: „Za mnom dolazi jači kome ja nisam vrijedan odriješiti remenje na obući. On dolazi krstiti Duhom Svetim i ognjem. On drži vijaču u rukama. Vijačom će odvojiti pšenicu od pljeve. Pšenicu će spremiti u svoje žitnice a pljevu će spaliti ognjem neugasivim“. To je ono za što se čovjek mora pripremiti, za što treba biti dostojan. Zato se iskren čovjek pita: kako se pripraviti? Nije to pitanje za neke druge nego za nas, za našu savjest, za naš život koji živimo ovdje na zemlji. Ivan nas upozorava da uredimo odnose među ljudima. Zato kaže: „Oni koji imaju neka podare onima koji nemaju“. To je pravedni odnos među ljudima. I mi danas lako zamjećujemo da su odnosi među ljudima poremećeni. Jedni imaju mnogo a drugi nemaju ništa. Jedni se hrane preobilno dok drugi gladuju. Jedni stvaraju dugove a drugi ih plaćaju. Jedni čine nasilje a drugi trpe. Jedni kleveću druge, a jedni se brane. Jedni sebi grade karijeru porobljujući druge, a drugi postaju robovi. Jedni pokušavaju graditi bolji svijet, a drugi ga ruše. Očito da u takvim odnosima u svijetu ne može biti sreće i zadovoljstva, a sigurno ne će iz takvih odnosa doći spasenje svakom pojedincu.

Isus Krist uvijek stoji na strani onih koji potrebuju. Zato je ovo Ivanovo propovijedanje u pustinji veliki ispit savjesti za sve nas. Ako hoćemo biti iskreni ljudi moramo i sebi priznati da nismo baš uvijek bili graditelji dobrih odnosa među ljudima, da smo često puta ne stvarali bolje odnose nego smo ih rušili u ovom našem svijetu. Svaki će od nas sigurno jednoga dana doći na vijaču kojom će Krist zamahnuti da dobro odvoji od zla i pročisti a zlo da kazni i baci u oganj neugasivi. Bilo bi veoma pametno i spasonosno da svoj život tako vodimo da jednom budemo dostojni Božje žitnice.