U Perziji je živio jedan car koji je uistinu srcem i dušom volio svoj narod. Da bi ga bolje volio, češće je znao umiješati se među narod, jednako obučen kao i oni i jednako bi radio kao i oni.
Tako je jednoga dana otišao u gradsko kupalište i u jednom kutu za sebe našao mjesto i primakao se čovjeku koji je bio zadužen za čistoću kupališta. Znao je veoma često do njega navraćati poslije, s njime podijeliti ručak koji bi i on ponio, te ostati s njime dugo u razgovoru. Toliko se car zbližio sa njim da ga je zavolio kao prijatelja. Sve je to lijepo išlo do jednoga dana kada je car odlučio otkriti se siromahu i upitati ga za takvo ponašanje kakav dar želi od njega. Čovjek je ostao otvorenih usta, iznenađen do kraja. Mogao je svašta sanjati, ali ne to. Kada je malo došao sebi, zaključio je: ”Vi ste ostavili svoju raskošnu palaču da biste svaki dan dolazili ovdje k meni i da biste podijelili sa mnom ovaj teški i ponižavajući život i moju bijedu. Drugima ste mogli dati velike i bogate darove, ali meni ste dali najveći, dali ste mi sve, dali ste mi samoga sebe. Zato Vas molim samo za jedno: da ostanem zauvijek Vaš prijatelj, i to mi je sasvim dovoljno. ” Isus je došao k nama i darovao nam je samoga sebe. To je najveći dar Boga čovjeku koji ga zna i hoće prihvatiti. Zamolimo ga i mi u ovom velikom i svetom danu (noći) da ostane zauvijek naš prijatelj i naš Spasitelj, a to će biti ne samo dovoljno, već će to biti ispunjenje našega životnoga cilja i one zadaće za koju je on došao k nama i među nas. Portugalski moreplovac Alfons Alburkek našao se na jednoj plovidbi u strašnoj oluji. Usred dana bila je tama poput crne noći – kiša, valovi kao bregovi, orkanski vjetar, munje i gromovi – sve mornare je tjeralo u zapomaganje i očaj, a žene i djecu u plač i ludilo. Svima je svakog trenutka prijetila smrt u velikim valovima. Tada Alfonso uzme dijete iz naručja jedne majke, podigne ga k nebu i zavapi: Ako smo svi mi grešnici – o Bože, ovo je dijete bez grijeha – poštedi barem njega. Kad je izrekao tu molitvu – na opće divljenje, nakon nekoliko trenutaka oluja se smirila. I mi plovimo morem svoga života koje je često veoma uzburkano i nemirno. Dolaze veliki valovi nevjere, napasti, teškoća i nerazumijevanja pa i smrti. Uzmimo danas i mi to Božje Dijete iz ruku Marijinih i recimo molitvu onog moreplovca: Ako smo svi grešni, a moramo priznati da to jesmo – poštedi nas, i današnji svijet poradi ovog Djeteta. Molimo da se Isus rodi u našem srcu. Da nas okrijepi i obasja svojim vječnim Svjetlom, kako bi nam svima bio danas i uvijek sretan, čestit i veseo Božić.