Isus se našao na rijeci Jordanu pred Ivanom usred mnoštva. Na glavu mu se izlijeva malo vode iz rijeke. U tom času Otac njegov otkriva njegov pravi identitet. Tada Isus sigurno zna tko je on, jer Otac mu je svjedočio: „Ti si Sin moj, ljubljeni moj. U tebi mi sva milina.“ U tom času i Duh Sveti silazi nad Isusa u obliku goluba i potvrđuje njegov životni pravac. Duh Sveti, naime, Isusu je pravac njegova života. Upućuje ga. Isus ide k siromasima, potrebnima, bolesnima, željnima istine, željnima mira i ljubavi. Ipak, svaki od nas mora najprije otkriti svoj identitet da bi mogao pošteno i pravedno živjeti.

Tko sam ja? – mora se pitati. Odgovor jest: „Ja sam sin Božji po krštenju. Ja sam postao brat Isusov u krstu. Ja sam Duhom Svetim opremljen i moram znati svoj pravac, svoj životni put. Danas želimo to otkriti i utvrditi. Od Boga smo priznati sinovi Božji. Svakom je na krstu Isus rekao: „Ti si moj brat.“ A Bog Otac rekao mu je: „Ti si moj sin.“ Naša je kršćanska uloga u svijetu našim krštenjem prikazana, označena i usmjerena tako da idemo istim putem kao Isus jer smo sinovi Božji i braća Isusova.

Čime ćemo to pokazati? Ne riječima, ne vičući po ulici: „Ja sam sin Božji, ja sam kršćanin“. Riječi bi brzo odletjele zato moramo dati primjer sinova Božjih, što znači: „Ići svijetom čineći dobro“. Jednom reče Isus: „Ne će u Kraljevstvo Božje ući koji mi viče: Gospodine, Gospodine, nego onaj koji vrši volju Oca mojega nebeskoga.“ Bilo bi vrijedno i spasonosno za nas da dobro razmislimo što smo u životu pokazali.

Da li je to bilo Božje sinovstvo ili smo se ovom svijetu suobličili. Postanimo opet kršteni kršćani.