Ono što ljude na zemlji čini velikom ljudskom zajednicom jesu dobra koja ljudi međusobno dijele. Nekad više a nekad manje pravedno, nekad manje nekad više uspješno. Dva su velika dobra na zemlji veoma potrebna. To je mudrost i spoznaja. Svaki ljudski razgovor je dioba. Razgovarajući jedan drugome šalju riječ, šalju mu svoju misao, šalju mu svoju spoznaju kao da sa svog stola mudrosti trgaju i daju drugome.

Velika sredstva komuniciranja zajednice govore da ta sredstva, sva moguća pisana kao novine, knjige, časopisi, radio, televizija i telefonija jesu plod mudrosti, spoznaje i znanja, služe čovjeku za diobu spoznaje i znanja a da ne govorimo o čitavim sistemima škola, učilišta, javnih okupljališta, kazališta, sportskih priredbi. Sve je to samo razdioba ljudske mudrosti i spoznaje.

Kruh – hrana i piće, oduvijek, pa do danas, bilo je dobro ovoga svijeta zajedno sa slobodom koju je dijelilo i stvaralo zajedništvo među ljudima. Nažalost, ako se nije pravedno i pošteno dijelilo bilo je uzrok teških ratova. Ako se pravedno dijelilo onda je bilo uzrok mira i prijateljstva u ljudskom životu.

U toj diobi dobara sudjeluje i Bog. Bog daje svoju mudrost da po njegovoj mudrosti ponajprije spoznamo što je dobro, a što je zlo, da po njegovoj mudrosti možemo živjeti zajedno u miru i slozi. Bog nam dijeli i kruh života – znak da ćemo se svi sabrati oko Božjeg stola u vječnosti.

Tada ćemo Boga spoznati i gledati kakav jest. Vječni život će nam biti u neizmjernom uživanju Boga. Zato nam je Isus ponudio novi kruh s neba da po njemu vječno živimo.