Čovjek crpi znanje ili dolazi do znanja iz tri izvora. Prvi izvor je iskustvo koje svojim životom stekne. Neku vrst iskustva stječu i životinje. Zato je iskustveno znanje životinjsko znanje. Drugi izvor znanja je umovanje, razmišljanje, domišljanje, logični hod od uzroka do posljedice. Umovanjem je čovjek svojim razumom daleko i duboko dospio. Treći izvor znanja je vjera.
Bez iskustva i bez umovanja čovjek spoznaje poučen Božjom riječju. Razumom ili umovanjem čovjek ide mnogo dalje od materijalnoga. Tu čovjek po razumu odlazi u sferu znanosti koja se služi određenim metodama i zakonitostima. Iz tog umnog izvora čovjek može crpsti nepregledno mnoštvo svojih ljudskih spoznaja ili znanja. Iz vjere ili po vjeri čovjek doznaje istinu koju nikada ne bi ni iskustvom, ni razumom, ni nikakvom znanošću mogao niti dotaknuti.
Sva ona spoznaja koja ide iza groba nije dostupna ni ljudskom iskustvu, ni znanosti, nego samo vjeri.
Današnji nam primjer svetog Tome apostola govori o tome. On je pogriješio. Htio je Isusovo uskrsnuće svojim životnim iskustvom provjeriti. Zato je rekao: „Dok ja ne metnem svoj prst u mjesto čavala i dok ne stavim svoju ruku u njegov bok, ne ću vjerovati.“ Uskrsnulog Isusa je on htio opipati. Međutim, Isus je već uskrsnuli, ne može ga se spoznati nikakvim iskustvom, kako je to htio Toma a niti znanošću, kako bi to danas mnogi htjeli. Isus je već prešao prag ovozemaljskoga i može ga se spoznati samo vjerom. Drugi su mu učenici govorili svoje iskustvo iz vjere: „Javio nam se pokazao i govorio je s nama i jeo je s nama.“ Toma ne bi pogriješio da je svoju vjeru utemeljio na vjeri svojih kolega apostola. Naša vjera se može jedino utemeljiti na vjeri apostola pa se zato naša vjera zove apostolska vjera. Apostoli su nam govorili, oni su nam svjedočili, a mi vjerujemo njihovoj riječi, makar nemamo nikakva iskustva.