1. čitanje: Dj 2, 1-11: Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti
Ps 104: POŠALJI DUHA SVOJEGA GOSPODINE I OBNOVI LICE ZEMLJE
2. čitanje: Rim 8, 8-17: Svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji
Ev.: Iv 20,19-23: Duh Sveti poučavat će vas o svemu

Svetkovinom Pedesetnice završava uskrsno vrijeme. Uskrsli Gospodin, uzašavši na nebo i sudjelujući u Božjem gospodstvu, ispunjava obećanje dano svojim učenicima da će im poslati Duha Svetoga. Blagdan Pedesetnice za Židove slavio je predaju Zakona Mojsiju na gori Sinaju, a Luka, u izvještaju o Djelima apostolskim, upućuje na znakove pripovijedane u Izlasku kako bi ukazao na to da oganj i huk vjetra – “odjednom dođe s neba huka, kao vjetar koji juri od sile” – sada najavljuju predaju novog Zakona, onaj Duha, koji više nije zapisan na kamenim pločama, već u srcima vjernika. Tako i čudo jezika – “jezici su im se pokazali kao ognjeni” – podsjeća na zbrku jezika koja se dogodila u Babilonu, kako je opisano u Knjizi Postanka, koja je prekinula ponosni projekt kule “čiji se vrh dotiče neba” (različiti narodi, koji sada na svom jeziku čuju navještaj Kristova uskrsnuća, djelovanjem Duha, ujedinjeni su u vjeri: “I kako to da svatko od nas čuje da se govori na svom materinjem jeziku… kako navješćuju veličanstvena Božja djela?”

I mi smo, poput graditelja Babilonske kule, zaboravili Boga! Korijen društvenih bolesti, zapravo, je zaboraviti Boga! Nama kršćanima često nedostaje žara, vedrine, radosti vjere. Jer? Zato što ne dopuštamo da nas vodi Duh Sveti; jer nismo u potpunosti povjerovali Isusovim riječima.

U evanđeoskom odlomku čuli smo da je Isus rekao svojim učenicima: “Ako me ljubite, čuvat ćete moje zapovijedi; i molit ću se Ocu i on će vam dati drugog Tješitelja da bude s vama zauvijek.” To znači da je kršćanin takav samo u onoj mjeri u kojoj ljubi Gospodina Isusa Krista “svim srcem svojim i umom i snagom” (usp. Lk 10, 27), ljubi ga više nego njegove ljubljene (usp. Mt 10, 37), ljubi ga više nego njegov život. Upravo živeći u toj ljubavi kršćanin može iskusiti Duha Svetoga, Duha Tješitelja, koji ostvaruje Isusovu prisutnost i pomaže mu u svakodnevnom naporu ustrajnosti.

Nakon što je ponovno inzistirao na ljubavi prema njemu i prema njegovoj riječi, Gospodin završava riječima: “A Tješitelj, Duh Sveti kojega će Otac poslati u moje ime, on će vas svemu naučiti i podsjetiti vas na sve što sam vam rekao.” Ove riječi nam žele reći da Duh Sveti ima zadaću nastaviti činiti da se Isusova učenja razumiju, da ih se sjeća u pravo vrijeme, da brani vjernike u vremenima poteškoća i progona.

Apostoli, neobrazovani i uplašeni ljudi (zatvaraju se u dvoranu Posljednje večere) otvoreno su govorili o uskrslom Kristu, o grijehu, o potrebi obraćenja za sve, o riziku kojem se čovjek izlaže kada odbacuje Božje spasenje. Današnji kršćani, nažalost, za razliku od apostola, i dalje žive u strahu i nemaju hrabrosti razotkriti se. Rijetko tko danas ima hrabrosti suprotstaviti se nemoralu, neangažiranosti, lakoći morala, općoj lakomislenosti života, svjedočiti vlastitim životom za evanđeosku poruku! Današnji kršćanin, umjesto da dopusti da ga vodi Duh te da drži i ostvaruje ono što je Isus rekao, popušta i često se prilagođava zlu društva. Ako nam nedostaje hrabrosti u vjeri, siromašni smo u Duhu Svetom i stoga smo siromašni u vjeri u Krista!

Apostol Pavao nas u Poslanici Rimljanima podsjeća da pripadamo Kristu u onoj mjeri u kojoj dopuštamo da nas vodi Duh, a tko je vođen Duhom Božjim, dijete je Božje: “Jer svi koji su vođeni Duhom Božjim djeca su Božja”. Pavao dalje kaže da po Duhu u nama možemo zavapiti: “Abba! Oče!”; On nam pomaže da ne padnemo natrag u strah, u ropstvo: On nas oslobađa od ropstva grijeha i slabosti ljudskog stanja i čini nas snažnima da živimo kao kršćani.

Molimo Duha Svetoga da na ovu Pedesetnicu ispuni naša srca i zapali u njima vatru svoje ljubavi da budemo vjerni i hrabri svjedoci uskrslog Gospodina.