PONESENI ISUSOVIM POZIVOM

Čitanja: Jon 3,1-5.10; Ps 25; 1Kor 7,29-31; Mk 1, 14-20

„Nedjelja Božje riječi?”

Isus poziva svoje učenike s njihova radnog mjesta. On ih vidi dok “bacaju ili pripremaju svoje mreže”. Možda ih nije trebao ometati u poslu. Jer oni tako  zarađuju za život i moraju uzdržavati sebe i svoje obitelji. Ali Isus svjesno odabire te ribare za učenike. Budući da su navikli na naporan rad, svake večeri izlaze na jezero, svaki put riskiraju svoje živote. Mnogo je čamaca potonulo u iznenadnim olujama na jezeru. Isus povjerava svoje kraljevstvo takvim ljudima.

Dovoljna je jedna riječ, jedna njegova rečenica: “Hajdete za mnom!”, i odmah se stvara odnos. Nije rečeno da se Isus prije susreo s učenicima. Ključno je kako Isus djeluje privlačno na te mladiće i kako ih osvaja. Jednako je fascinantno kako dva para braće spontano pristaju, kako odmah ostavljaju sve iza sebe i slijede Isusa. Poruka iz ovoga za nas je: Za poziv na učeništvo važno je biti jasan, jasan i odlučan, u potpunosti se uključiti u Isusa, doista mu reći „da“, bez zadrške.

Važno je primijetiti kretanje koje je vidljivo u ovom malom odlomku Evanđelja. Isus, Sin Božji, je taj koji hoda uz jezero. Okreće se učenicima. Do tada ih veže njihova obitelj, njihov posao, njihov imetak, njihova briga za egzistenciju. Isus ih izvodi, pokreće ih, uvodi ih u svoj pokret, traži od njih da krenu poput njega, da ga slijede. Moraju iza sebe ostaviti ono čega su se do sada držali: svog oca, svoje obitelji, svoju rodbinu, svoju kuću, svoj čamac, svoju mrežu. Kroz susret s Isusom, životi ovih ljudi su radikalno promijenjeni.

Na što ih Gospodin poziva? “Dođi, slijedi me!” Riječ “učinit ću vas ribarima ljudi” relativno je nejasna. Zato je još važnije vjerovati mu, potpuno mu vjerovati.

Učenici slijede Isusa, pa se njihov život mijenja, postaje plodan na način o kojem ni oni sami nisu mogli sanjati.

Pogledamo li sebe  i to kako se naš život promijenio kroz Isusov poziv: U krštenju smo pozvani na zajedništvo s Kristom, njemu pripadamo, njegov je život u nama. To je temelj i preduvjet svakog daljnjeg razmišljanja. Ne možemo biti dovoljno zahvalni na tome.

Dakle, što je karakteristično za ljude koji slijede Isusa? U Evanđelju po Marku čitamo “pozove one koje je htio imati uza se”(Mk 3,14):. Dakle, učenici nisu navijačka skupina, nisu njegovi zaposlenici, ali ono što je tipično za njih i za nas je: oni su s njim, oni ostaju s njim, oni mu pripadaju, oni doživljavaju osobnu bliskost s njim. On je središte njihove zajednice; ona živi od snage i duha koje on daje. Očito su se ljudi tada tako osjećali: “I ti si bio s Isusom “, kaže sluškinja Petru (Mk 14,67) , a ne: “I ti si njegov učenik!”

To je ono što je u konačnici učenik, živjeti s njim, hodati s njim. Fokus nije toliko poslušati ga, prihvatiti ga, učiti od njega… iako je i to važno. Prvo, On nas poziva da ostanemo s Njim. “Ostanite u meni, i ja ću ostati u vama!” kaže on na drugom mjestu (Iv 15,4) .

Zatim se kaže: “one koje je htio poslati da propovijedaju…” (Mk 3,14) . Ovo je drugi korak: Tko je s njim, duboko je povezan s njim, poslan je da ide ljudima, liječi bolesne, naviješta kraljevstvo Božje. Sam Gospodin daje poticaj za to, on daje snagu i hrabrost za to, to je njegov duh koji djeluje preko učenika i struji u narod. Kada naviještaju, ne trebaju prenositi ono što su od Gospodara svoga naučili i što su upamtili, nego: Upoznali su ga u živoj zajednici i to trebaju posvjedočiti i ljude na to poticati. Trebaju znati: On jest i ostaje s nama.

Poziv u zajednicu s Gospodinom Isusom Kristom za svakog kršćanina započeo je krštenjem. Ali kako to se zapravo odvija različito. To je vidljivo već u Evanđelju: Isus poziva ženu, Mariju Magdalenu, koju je oslobodio od demona, da ide s njim i da osigura da on i njegovi učenici dobiju ono što im je potrebno za život. Pa se pobrinula da muškarci imaju što jesti, da im odjeća bude oprana… Ova žena od svih ljudi je tada pozvana da nakon uskrsnuća ode učenicima i kaže im da je živ.