Čitamo u Evanđelju kako je kralj ženio svoga sina. Na gozbu je pozvao mnoštvo uzvanika, ali kad je večera bila spremna, pozvani nisu htjeli doći. Svaki je od njih našao neki izgovor, a neki su čak one kraljeve sluge nagrdili, istukli i ubili. To je bio dostatni razlog da se kralj rasrdi na pozvane koji nisu htjeli doći pa je poslao sluge da sa ulioce i ceste pokupe sve siromahe i dovedu ih za njegov stol. Kad je dvorana bila puna, gospodar je pogledao svoje goste. Spazi ondje čovjeka koji nije imao svadbenog odijela, a nije bio ni pozvan. Njega je kralj dao izbaciti van iz svoje dvorane. Isus je ovom pričom htio poručiti da nam je Bog najveći prijatelj koji nas poziva na svoju gozbu u nebu. Nažalost mnogi i mnogi nisu htjeli doći na Božji poziv. Svaki je našao po neku ispriku. Važnije im je imanje, trgovina, zemaljska dobra od nebeske gozbe. Zašto? Za nebesku gozbu moraju biti sposobni. Napunjeni dobrim djelima. To je svadbeno odijelo. Tko toga nema, ne može ući u nebo. To su grješnici, psovači, kradljivci, razbojnici, bludnici, lijenčine i prevaranti. Njih će Bog izbaciti van u tamu gdje će biti plač i škrgut zuba jer su se usudili ući zajedni s onim dobrima, a tu im nije mjesto. Bog, naš najveći prijatelj, nas zove: “Dođite k meni na nebesku gozbu”. Za to se sada moramo pripremati. Moramo bit spremni vršiti njegove zapovijedi, činiti ono što je njemu drago. Sigurno nisu dostojni nebeske gozbe oni kojima je važnija zabava nogomet, gledanje televizije, gostiona od nedjeljne Mise. Mnogi roditelji i svoju djecu sablažnjuju svojim lošim primjerom psovke i kletve, nevjere, lijenosti, nevršenjem kršćanskih dužnosti. Na taj se način isključuju iz nebeske gozbe i priječe svojoj djeci da tamo uđu. Naći će se u tami gdje se čuje samo škrgut zuba.