U ovom svijetu punom zadovoljstva i ugađanja, gubimo iz vida činjenicu da smo upravo onakvi kakvu hranu jedemo. Ako jedemo pogrešnu ili lošu hranu, naša tijela će oslabiti i razboljeti se. Hrana je naše pokretačko gorivo, tako da mi moramo pomoći “mašini” da radi što moguće bolje, a i da duže traje. No, ovo konzumiranje “goriva” nije samo ograničeno na hranu. Da li gledamo neprikladne filmove sa brojnim seksualnim aluzijama ili sa obiljem nasilja i time zagađujemo svoje umove? Vremenom, otupljujemo na takve prizore i počinjemo to tretirati kao nešto “normalno”, a sljedeći korak će biti da će se i naše ponašanje oblikovati u skladu sa time. Ne možemo da se družimo sa određenom grupom ljudi bez da njihovo ponašanje i moralne vrijednosti ne utiču na nas. Družiš li se sa ljudima koji stalno psuju i hule, uskoro ćeš samog sebe zateći kako ih slijediš u bogohuljenju. Potrebno je mnogo snage i samokontrole, da se sa nekim neprestano družiš, a bez da prihvatiš njegovo ponašanje, misli i želje, njegov način života. Ovo naravno vrijedi i u obrnutom smjeru. Družimo li se sa ljudima koji ne psuju, koji drže do visokih moralnih vrijednosti, koji su živo vjerujući kršćani, onda ćemo se i sami zateći kako kopiramo njihovo ponašanje i stavove. U Bibliji stoji da “čovjek žanje ono što je posijao” (Gal 6, 7) i to je uistinu tako kada je u pitanju način života koji vodimo i stvari koje upijamo svim svojim čulima. Budno moramo da pazimo na to što radimo, mislimo i što govorimo. Bog ne želi da se jednostavno “provlačimo” kroz “bogougodni način života”, već da u svojim srcima visoko držimo koncept svetog življenja, u skladu sa Božjom Riječi. Svaka disciplina počinje sa umom. Isus je rekao: “svaki koji pogleda na ženu sa željom, već je učinio preljubu u srcu svom” (Matej 5, 28). Nisu uvijek djela ta na koja moramo da pazimo već i misli koje prethode tim djelima. Apostol Pavao je pisao rimskim kršćanima: “Ako pak po milosti, nije po djelima; inače milost nije više milost! ” (Rim 11, 6). Pavao je govorio da samo činjenje dobrih djela ili religioznih, nisu dovoljna za spasenje. Mi možemo javno da budemo sveti i pobožni, ali ono što je najvažnije jeste ono što je u našim srcima. Ako naši umovi nisu usklađeni sa našim djelima onda samo obmanjujemo druge ljude o našem odnosu sa Bogom. Boga ne možemo prevariti svojim djelima – On zna što je uistinu u našim srcima, što zaista jesmo! Svakako, nije ni malo lako promijeniti način života kojim smo živjeli godinama. No, vrijedno je napora. Budno se obuzdavajući od onoga što gledamo, slušamo, čitamo i mijenjajući svoj način življenja k što višoj normi posvećenja, da bi naš život častio Isusa a ne vrijeđao Ga. Na kraju, koga misliš da je bolje impresionirati – grupu poznanika – pivopija, galamdžija, hulitelja i psovača ili Nebeskog Oca, tvog Stvoritelja? Bog je jedini koji istinski ima na srcu tvoje interese, koji te voli bez rezerve, iako takvu ljubav ne zaslužuješ. Kakvu duhovnu “hranu” jedeš? Kojim životnim stilom ti živiš? Zapitaj se: jesam li onakav kakvu hranu jedem svojim očima, mislima, željama i ustima?