Čitanja: Dj 15, 1-2. 22-29; Otk 21, 10-14. 22-23; Iv 14, 23-29

Ako igdje na svijetu postoji radosna vijest, velika nada, onda je to doista Isusova riječ iz današnjeg Evanđelja: „Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti.“ Kako su to utješne riječi: „K njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti.“ To jednostavno znači da će sam Bog, čitavo Presveto Trojstvo doći k nama, k svakom čovjeku. No, nemojmo zaboraviti. Ako Bog ide k nama onda bi i mi trebali ići k njemu. Kako se ide k Bogu? To nam je Isus pokazao. Isus nam je to otkrio – čuvati njegovu riječ Evanđelja. Učenjak Alban Stole rekao je jednom vrlo mudru rečenicu, ali i jako poraznu: „Većini ljudi trebalo bi na grob napisati: Ovdje leži jedan nerazuman čovjek koji nije znao zašto živi.“ Istinita je ova rečenica. Zaista, nerazuman je čovjek koji za cijelog svog života nije uspio odgonetnuti pravi smisao života.

Pravi smisao možemo jednostavno izreći: Doći k Bogu držeći Isusovu riječ. Morao bi se svaki razuman čovjek zapitati: Zašto ja živim? Kamo ja idem? Da li se mnogi ljudi ikada u životu ovako nešto pitaju? Da li većina ljudi uopće odgonetne da je pravi smisao našeg života samo put k Bogu. Ljudi su oduvijek vjerovali u nastavak života iza smrti. Dokazuju to i najstarije religije svijeta, dokazuju to i pogrebni obredi i običaji, ali gdje i kako i u čemu je taj nastavak života iza smrti nisu znali. Tek Isus posve jasno govori o vječnom životu. Govori o onima koji vjeruju u Sina Božjega da će postići vječni život. Govori Isus: „Tko jede moje Tijelo ima život vječni i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.“ Blizu grada Pasaua u Njemačkoj postoji jedan most na kome je graditelj napisao velikim slovima: „Sve je u ovom svijetu samo prolaz.“ Čitav naš zemaljski život je samo prolaz. Mi kršćani znamo kuda prolazimo i kamo idemo i kamo trebamo doći. Ne zaboravimo to nikada.