Evanđelista Luka u današnjem Evanđelju oslikava dvije sestre kojima dolazi Isus sa svojim apostolima u goste. Obadvije, i Marta i Marija, bile su vrlo dobre i plemenite osobe i, makar sestre, ipak različitih razmišljanja. Marta, starija sestra, dobra je domaćica. Trči naokolo oko živadi koju hrani, loži vatru na ognjištu, priprema lonce i poklopce, vadi vodu iz bunara, mijesi tijesto, čisti zdjele i prostire stol. Dobro pazi da se hrana dobro kuha i peče, da ništa ne zagori, da sve bude ukusno. Stotinu je to briga i poslova u domaćinstvu koje mnogi, osim domaćica, niti ne zapaze. Marta je imali jedini cilj da svojim gostima pruži ukusan objed kad sjednu za stol. Toliko je briga oko podvorbe da se sva izgubila u poslu i potrebna joj je pomoć. Sestra njezina Marija ne trči za poslovima. Nije zabrinuta podvorbom. Ona želi samo Isusa slušati. Za nju je Isusova riječ najbolja hrana. Zato ona sjedi do Isusovih nogu i sluša što Isus govori. Dvije rođene sestre, a tako različite u razmišljanju i zanimanju. Isus nije reagirao na njihovo ponašanje tako dugo dok Marta nije zamolila Isusa da njenoj sestri Mariji zapovijedi da joj pomogne. Čovjek bi očekivao da će Isus ukoriti Mariju zato što sestri Marti ne pomaže. No, Isus koristi tu priliku da izreče vrijednost ovih poslova i ovakvom ponašanju sestara Marte i Marije. Niti jednu ne kudi, ali niti jednu ne hvali. Obadvije rade dobro i vrijedno, ali poslovi su različiti. Isus daje prednost onom poslu koji radi Marija, to jest, sluša Božju riječ, a Marti pak govori: „Marta, Marta, brineš se za mnogo, a jedno je samo potrebno. Marija je izabrala bolji dio koji joj se ne će oduzeti. ” Isus hvali posao brižne domaćice Marte i ne umanjuje ga ali prednost daje Marijinom izboru. Ona je bolji dio izabrala. Taj i takav posao je vrjedniji za čovjeka. Kao da je Isus htio reći: „Potreban je čovjeku materijalni rad jer od njega živi svoj zemaljski život. No vrijednost tog posla jednom se gubi, dok onaj posao na izgradnji ljudske duše ima trajnu vrijednost, kroz svu vječnost. ”