1. čitanje: Zah 12,10-11;13,1: Gledat će onoga koga su proboli
Psalam: Ps 63: TEBE ŽEĐA DUŠA MOJA, GOSPODINE, BOŽE MOJ
2. čitanje: Gal 3, 26- 29: Kristom se zaodjenuste
Ev.: Lk 9,18 – 24: Ti si Krist – Pomazanik Božji

Većina ljudi vjeruje u Boga. Često čujemo: postoji “nešto”,. Netko kaže: “Vjerujem u višu silu, koja nama upravlja i vodi nas”. Ali tko je taj “netko”? Što je ta “viša sila”?

Isusovo vrijeme bilo je religiozno vrijeme. Vjerovalo se jednostavno u Boga, božansko, u bogove. Židovstvo je bilo iznimka. Židovi su vjerovali i vjeruju u jednoga Boga, jedinoga stvoritelja svijeta, uz kojega ne može biti drugih bogova. Samo je on Bog. Za tu vjeru bili su spremni podnijeti progon. Njima je mnogoboštvo bilo užas. I obratno, “pogani” su predbacivali Židovima, da su netolerantni prema drugim religijama, koje su štovale puno bogova. Tko u Bibliji čita obje knjige o Makabejcima, naći će svjedočanstvo Židova koji su za svoju vjeru u jednoga Boga trpjeli strašne muke. Vjernost prema Bogu bila im je važnija od spasenja vlastitoga života.

S Isusovim nastupom pojavilo se novo pitanje: tko si ti? Ti kažeš da je Bog tvoj otac. Ti samoga sebe nazivaš njegovim sinom. Ti tvrdiš da si mu sasvim bliz, u njegovo ime radiš i govoriš. Tko si ti?

Danas sam Isus postavlja to pitanje: što govori svijet, tko sam ja? Isusovi učenici izvješćuju što se govori, što ljudi govore o njemu: on bi bio prorok! Možda jedan od proroka staroga vremena, kao Ilija koji ima doći prema židovskom očekivanju.

Tada Isus postavlja njima pitanje: Tko sam za vas? Što vi držite o meni? To pitanje postavlja se i danas: Tko je Isus za nas? Za mene? Ne traži se sveopći odgovor, nego sasvim osobni. Da, tko je Isus za mene? Petar daje svoj odgovor. Kakav odgovor dajem ja? Petar kaže: Ti si Mesija Božji! Mesija znači: pomazanik, na grčkom: Krist. Ti si Pomazanik Božji! Što je to značilo za Petra? Što to znači za mene, koji sebe nazivam kršćaninom, pripadnikom Kristu? Biti kršćanin ne znači samo “bilo kako” vjerovati u Boga, nego prije svega, nasljedovati Mesiju, Krista. A to prije svega znači, s njime ići putem: “Tko želi biti moj učenik, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom”.

Taj poziv ne zvuči baš primamljivo. Ako biti kršćanin izgleda tako, nikakvo čudo, da mnogi daju prednost višoj sili u koju jednostavno uopćeno vjeruju, nego da se upuste u jedan takav križni put. Ali Isus obećaje da se taj put isplati. Neobično obećanje: tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti!

Kako to “funkcionira”? U biti sasvim jednostavno: Ljubav oslobađa. Ona se ne veže na samu sebe. Ona ne misli samo na “samoostvarenje”. “Odreći se samog sebe” znači: ne učiniti sebe središtem. To može biti prilično teško. Ali čini sretnim. Krist pokazuje, kako to ide!