1. čitanje: Mudr 7, 7 – 11 : Ništa ne cijenih bogatstvo u usporedbi s mudrošću.
Psalam: Ps 90: NASITI NAS SMILOVANJEM SVOJIM DA KLIČEMO!
2. čitanje: Heb 4, 12 – 13: Riječ Božja prosuđuje nakane i misli srca.
Evanđelje: Mk 10, 17 -30: Što imaš, prodaj i idi za mnom !

Evanđelje po Marku stavlja sljedeću riječ u Isusova prva usta: “Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje. Obratite se i vjerujte u Evanđelje!“ Da Bog sada uspostavlja svoju vlast na zemlji, da je njegovo kraljevstvo blizu – Isus nije bio samo uvjeren u to s najvećom čvrstoćom, to je također oblikovalo sve njegove odnose s ljudima i temeljno oblikovalo njegovo propovijedanje.

Koja je posljedica ako na zemlji vlada Bog, a ne više grešni čovjek? – Tada će sve biti drugačije, tada će sve imati drugu težinu. Pavao je to jednom vrlo jasno rekao: “Kažem vam, braćo, kratko je vrijeme. Zato ubuduće tko ima ženu neka se ponaša kao da je nema, tko plače kao da ne plače, tko je sretan kao da nije sretan, tko kupuje kao da ne posjeduje svijet, tko posjeduje svijet, koristi ga kao da ga ne koristi; jer prolazi obličje ovoga svijeta.” (1 Kor 7,29-31) Prolazi obličje ovoga svijeta, njegova se struktura dramatično mijenja kada dođe Božje kraljevstvo. Kada je cilj postignut, sredstva za postizanje cilja gube svoju vrijednost; kada je postignuto tu, ne treba se više zadovoljavati privremenim i nesavršenim. Zašto gomilati blago kada se život može osigurati na sasvim drugačiji i mnogo učinkovitiji način?

Nakon najave blizine Kraljevstva Božjega slijedi poziv na obraćenje, na vjeru i učeništvo – sasvim logično. Isus poziva za kraljevstvo Božje da ga slijede. Prvi su bili Šimun, Andrija, Ivan i Jakov, a jedan od kasnijih bio je čovjek o kojemu govori današnje Evanđelje. Ovaj postavlja pitanje koje nam je sasvim razumljivo: “Što mi je činiti da dobijem život vječni?” (Mk 10,17) – Pitanje je potpuno neovisno o tome je li Kraljevstvo Božje blizu ili daleko, propovijeda li Isus ispravno ili ne, pitanje je tipično za čovječanstvo, koje još nije čulo za iznenađujuću poruku da sam Bog želi prokrčiti put do čovjeka kako bi ga spasio.

Zato Isus na početku odgovara i gotovo domaćinski nas podsjeća na Deset zapovijedi. One opisuju put u vječni život. Možda Isus želi i čovjeku pokazati ogledalo savjesti kako bi provjerio ne uskraćuje li kome poštenu plaću i brine li se za svoje stare roditelje. Ali čovjek može mirno odgovoriti da je slijedio sve te zapovijedi od svoje mladosti.

U ovoj točki Isus vidi priliku da povjeri čovjeku svoju pravu poruku. Evanđelist izričito kaže da ga je Isus pogledao i zavolio – kao što je prije tolike druge ljude primio u svoje srce i pozvao ga da ga slijedi.

On počinje ovako: “Još ti nedostaje jedna stvar.” (Mk 10,21) To ne znači: Još ti nedostaje jedna zapovijed, 11. zapovijed… Naprotiv, još uvijek ti nedostaje ohrabrenje, još uvijek ti nedostaje krajnji smisao, još uvijek ti nedostaje ispunjenje. Zar ne primjećujete sebe koliko ste prazni unatoč svom bogatstvu, koliko usamljeni unatoč svojim prijateljima? Ne tražiš li čeznutljivo nešto što će te zaista nositi i držati, ljubav za koju vrijedi dati sve? – A Isus ne želi ništa više nego da ljudi shvate da je on sam taj koji može utažiti čežnju, koja je blago i koja konačno može nasititi nemirno srce.

Možda je Isus bio prebrz da odmah postavi zahtjev (no evanđelist je, kao i obično, samo drastično skratio dugi razgovor i sažeo ga na bitno): „Idi, prodaj što imaš, daj novac siromasima, a ti imat će trajno blago na nebu; Onda dođi i slijedi me!” (Mk 10,21) – Nisu svi ljudi mogli ili željeli vjerovati Isusu da je Božje kraljevstvo doista došlo s njim, da je on doista imao trajno blago na nebu i da je sve važno je osloboditi se svega što vas koči, posebno vezanosti za posjed. Čovjek je bio jedan od onih koji su otišli tužni na Isusov poziv. Bio je previše vezan za svoje bogatstvo koje je stekao da bi osigurao svoj život i koje mu nikada ne može u konačnici osigurati život. Više je volio ono što je površno i privremeno nego ono što je konačno, ali ne odmah vidljivo, o čemu je Isus govorio.

Da li je čovjek izgubio vječni život koji je tražio? Moramo to pitanje preokrenuti i odgovoriti: Bog je izgubio osobu koja je bila pozvana da bude svjedok njegovog vječnog kraljevstva. Čovjek koji je odbio poziv vjerojatno će cijeli život osjećati bol u srcu: „Budući da sam uvijek tražio sigurnost, srce mi je ostalo prazno.“ Za nas slušatelje i čitatelje Evanđelja događaj bi trebao postati povod za naš odnos prema preispitivanju Isusa Krista.“Što je Isus za mene? Što mislim o Isusu? Da me drži.” Papa Benedikt XVI. ovako kaže: “Ne bojte se Krista. Ne uzima ništa, a daje sve.”