Dj 2, 42-47: – Bijahu postojani
Ps 118 – ZAHVALJUJTE GOSPODINU JER JE DOBAR
1Pt 1, 3-9: – Krist nas nanovo rodi za životnu nadu
Ev. : Iv 20, 19-31. – Naskon osam dana dođe Isus

Ova nedjelja završava uskrsnu osminu, i ona je dan „stvoren od Gospodina“, obilježen znakom Uskrsnuća i radošću učenika koji vide Isusa. Još od davnina, ova se nedjelja naziva „bijela“, prema latinskom nazivu „alba“, koji se daje bijeloj haljini koju su nosili novokrštenici na Uskrsnu noć, a skidala se nakon osam dana, tj. danas. Sveti Ivan Pavao II. posvetio je istu nedjelju Božanskom Milosrđu, povodom kanonizacije sestre Marije Faustine Kowalske, 30. travnja 2000. g.

Odlomak Evanđelja po Ivanu bogat je milosrđem i božanskom dobrotom. Kaže da je Isus, nakon Uskrsnuća, posjetio svoje učenike navečer na sam dan Uskrsnuća, „prvog dana u tjednu“, a zatim „osam dana kasnije“, prolazeći kroz zatvorena vrata gornje sobe. Sveti Augustin objašnjava da „zatvorena vrata nisu sprječavala ulazak tijela u kojem je boravilo božanstvo. Onaj tko je ostavio majčinu djevičanstvo netaknutim pri rođenju mogao je ući u gornju sobu kroz zatvorena vrata.

Isus, dakle, pokazuje znakove muke apostolima, do te mjere da dopušta Tomi da ih dotakne. Toma, „nije bio s njima kad je Isus došao“ i kad su mu ostali učenici rekli da su vidjeli Gospodina, odgovorio je: „Ako ne vidim na njegovim rukama znak čavala i ne stavim prst …, neću vjerovati“. Toma predstavlja sve nas, koji nismo bili prisutni u gornjoj sobi kad se Gospodin pojavio i nismo imali drugih fizičkih znakova ili ukazanja od njega. I mi se poput tog učenika, ponekad borimo: kako možemo vjerovati da je Isus uskrsnuo, da nas prati i da je uz nas, a da ga nismo vidjeli, a da ga nismo dotaknuli? Kako možeš vjerovati u to? Zašto nam Gospodin ne daje neki očitiji znak svoje prisutnosti i ljubavi? Ima li znakova da bolje vidimo? I ovdje smo kao Toma, s istim sumnjama, istim razmišljanjem.

Ali, ne bismo se trebali sramiti toga. Pričajući nam o Tomi, Evanđelje nam govori da Gospodin ne traži savršene kršćane, kršćane koji nikada ne sumnjaju i uvijek pokazuju sigurnu vjeru. Poznaje trenutke utjehe, eoduševljenja ali i umora, zbunjenosti, sumnji i tame. Evanđelje nam pokazuje „krizu“ Tome kako bi nam reklo da se ne smijemo bojati kriza života i vjere. Krize nisu grijeh, one su putovanje, ne smijemo ih se bojati. Često nas čine poniznima jer nam oduzimaju misao da smo dobro, da smo bolji od drugih. Krize nam pomažu prepoznati sebe jer oživljavaju potrebu za Bogom i tako nam omogućuju da se vratimo Gospodinu, da dotaknemo njegove rane, da ponovno doživimo njegovu ljubav, kao što smo to učinili prvi put. Sjetimo se sv. Franje Asiškog i mnogih drugih svetaca. Stoga je bolje nesavršena, ali ponizna vjera, vjera koja se uvijek vraća Isusu, nego snažna, ali pretenciozna vjera koja čini čovjeka ponosnim i arogantnim!

Toma, piše Ivan, pred Gospodinom koji ga je pozvao da stavi prst u rane i u bok – govori: „Gospodin moj i Bog moj“ i liječi ne samo svoje, već i naše nepovjerenje.

Sveti autor također piše da je Isus dvaput rekao svojim učenicima: „Mir s vama, “ i dodao: „Kao što me Otac poslao, tako i ja šaljem vas. “ Kad je to rekao, udahnuo je na njih, govoreći: „Primite Duha Svetoga. Oni čije grijehe oprostite bit će oprošteni; Onima kojima ne oprostite, neće biti oprošteno. “ To je misija Crkve, koju vječno pomaže Branitelj: donijeti svima radosnu vijest, radosnu stvarnost Božje milosrdne ljubavi, „da“, kako kaže sveti Ivan, „vjerujete da je Isus Krist, Sin Božji, i da, vjerujući, imate život u imenu njegovu“.

I na kraju pozdrav „Mir s vama! “ Tradicionalni pozdrav, kojim se želi mir, ovdje postaje nešto novo: postaje dar tog mira koji samo Isus može dati, jer je to plod njegove radikalne pobjede nad zlom. „Mir“ je dar koji je Krist ostavio svojim prijateljima (usp. Iv 14: 27) kao blagoslov namijenjen svim ljudima i svim narodima. Ne mir prema mentalitetu „svijeta“, već nova stvarnost, plod Božje Ljubavi, Njegove milosti. To je mir koji je Isus Krist stekao po cijenu svoje Krvi i koji prenosi onima koji mu vjeruju. „Isuse, vjerujem u tebe“: ove riječi sažimaju vjeru kršćanina, koja je vjera u svemogućost Božje milostive ljubavi.

Prihvatimo dar mira koji nam nudi uskrsli Isus i dopustimo da naša srca budu ispunjena njegovim milosrđem! Neka nam Presveta Marija, Majka Milosrđa i Kraljica Mira, pomogne da se obnovimo po Duhu Svetome kako bismo mogli biti apostoli mira, i neka nas prati na putu vjere i ljubavi.