Čitanja: Iz 8,23b – 9,3; Ps 27,1.4.13-14; 1Kor 1,10-13.17; Mt 4,12-23

Današnje Evanđelje nam opisuje Isus kako je stao uz obalu mora i opazio Šimuna i brata mu Andriju kako ribare. Upravo su bacili ribarske mreže za lov. Tada im je Isus jednostavno doviknuo: “Hajdete za mnom! Učinit ću vas ribarima ljudi”. Kako su oni reagirali na taj poziv? Kaže evanđelista: “Oni brže bolje ostave mreže i pođu za njim”. Malo podalje ponovo je ugledao dva brata Ivana i Jakova koji su s ocem ispirali mreže. I njih je pozvao na isti način. I oni su ostavili oca i mreže i pošli za Isusom. Kakav je to bio poziv? Isusov poziv upućen apostolima bio je sasvim drugačiji od poziva koji ljudi upućuju jedni drugima. Isus im je samo naznačio posao: “Učinit ću vas ribarima ljudi”. I još im daje jedno drugo obećanje. On proriče svojim apostolima: “Ako su mene mrzili i vas će mrziti, ako su mene progonili i vas će progoniti”. Isus im ne obećava nikakav visoki položaj, nikakvu dobit, nikakvu čast. Nasuprot on kaže: “Mrzit će vas i progonit će vas”.

Mi kršćanski vjernici pripadamo grupaciji Isusovih učenika, sljedbenika u današnjem vremenu i na prostoru gdje živimo. Znamo da nam kršćanstvo ne može donijeti neku korist, neki položaj u ovom svijetu. I kad bi netko htio svoje kršćanstvo iskoristiti u te nepoštene svrhe, radio bi suprotno Isusovoj nakani i Isusovoj volji. Kršćanstvo i svaki od nas kršćana ima u svijetu jednu časnu službu svjedočanstva za Isusa, svjedočanstva za duhovne vrednote kao što je mir, sloga, sloboda, ljubav i praštanje. To je svjedočenje za bolji svijet za pravedniji svijet. To je svijet protiv rata, protiv porobljenosti u bilo kojem obliku. Kršćanstvo ne svjedoči neku znanost. To čine učenjaci. Kršćani samo propagiraju i bore se za bolji svijet koji se najprije ostvaruje u srcima ljudi a onda tek na ulicama ovoga svijeta. Mi kršćani, učenici Isusovi, primili smo poziv svjedoka boljeg svijeta pa nastojmo to svjedočanstvo ostvariti, ne toliko riječima koliko svojim djelima i životom.