U današnjem Evanđelju imamo dio Isusova Govora na gori. Matej je skupio različite Isusove izreke: “Čuli ste da je rečeno starima. . . A ja vam kažem. . . ” U njima Isus daje upute za ponašanje u slučaju srdžbe, preljuba, rastave, zakletve, osvete i ljubavi prema neprijatelju. To je tzv. šest antiteza u kojima Isus osnažuje starozavjetne propise ili ih bitno dopunjava. Za današnje evanđelje imamo prvu, drugu i četvrtu antitezu. U prvoj Isus navodi petu zapovijed Dekaloga, u drugoj šestu, u četvrtoj Lev 19, 12 i Br 30, 3, gdje je razrađena zabrana uzaludnog spominjanja Božjeg imena i krive zakletve. Osim u Govoru na gori Isus je proglasio obvezatnost Deset zapovijedi i u osporavanju farizejske teologije, prema kojoj odrasla djeca smiju zavjetovati za hramske potrebe ono što bi trebali davati za uzdržavanje nemoćnih roditelja. Također je bogatom čovjeku, na upit što treba činiti da bi ušao u kraljevstvo nebesko, naveo glavne od Deset zapovijedi koje ureduju ispravan odnos među ljudima. Tom zgodom Isus je zapovijed ljubavi prema bližnjemu stavio na isto dostojanstvo kao sve ostale. Starozavjetna podloga Isusovim antitezama jest odlomak Sirahove knjige u kojem nadahnuti mudrac ističe da “Gospod zna svako djelo čovječje” te prema tome nije dovoljno glumiti obdržavanje izvanjskih odredaba, nego ih valja srcem usvajati i u djelo provoditi. U zbornoj molitvi ističemo uvjerenje da Bog “boravi u pravednu i iskrenu srcu” te molimo da takvi zaista i budemo kako bi se Bog trajno nastanio u nama. Danas molimo da s Isusom budemo “čisti srcem” i preispitujemo sebe; da li Božje zapovijedi vršimo samo izvana, ili svim svojim srcem.