Čitanja: Dj 7, 55-60; Otk 22, 12-14, 16-17. 20; Iv 17, 20-26

Često slušate o mnogim pokušajima ljudi da stvore neko jedinstvo. Čuli ste za Ujedinjene narode, živimo u Europskoj uniju, ujedinjenoj Europi. Čuli ste za ujedinjene svjetske banke, kao i za sva ostala moguća ujedinjenja na svim razinama ljudskog društva. Ljudi se ujedinjuju u kojekakve udruge i jedinstva, već čovjek ni ne zna kakve sve udruge postoje. Ali unatoč toga stalno slušamo o ratu i nemiru. Kakva su onda to jedinstva? Moramo priznati da su to samo interesna jedinstva i kad nestane interes takvo se jedinstvo raspadne. Ujedinjuju se poslodavci, ujedinjuju se i zaposlenici. Ujedinili su se i sindikati. Zašto sve to? Da bi jedni s drugima mogli uspješno ratovati ili postizati neke svoje ciljeve. Eto, takva su nam ta svjetska jedinstva i unije. Za takvo jedinstvo Isus sigurno nije molio.

Udruge, zadruge, unije, savezi i tako dalje, nemaju prave veze koja ujedinjuje. Interesi nikada ne mogu dugoročno i čvrsto ujediniti ljude. Čak ni ujedinjene vojske koje se bore protiv druge vojske često ne ostanu jedinstvene nego se po završetku rata i međusobno bore.

Ono jedinstvo koje Isus stvara i za koje moli je napravljeno ne od interesa nego od ljubavi. Ljubav jedino može pravo ujediniti. Bez prave ljubavi nema jedinstva. Ona je svaki puta kad se daje i daruje samo veća i jača.

Draga braćo i sestre, gradimo takvo jedinstvo na koje nas je Isus pozvao i koje on podržava ljubavlju Boga Oca i Sina i Duha Svetoga. Crkva je kroz povijest prošla razdore i krivovjerja i mržnju, ali Isusova Crkva uvijek, kao Isus, treba moliti i raditi za jedinstvo i život zajedništva.