ČITANJA: Dj 5, 12-16; Otk 1, 9-11a, 12-13, 17-19; Iv 20, 19-31

Pripovijeda jedan primjer iz života svetoga Maklavija. Dok je bio mladić, on je čitao mnogo priča o otoku sreće. Normalno je da je mladi čovjek poželio pronaći otok sreće pa je zato zaplovio morem tražeći ga. Nakon duge plovidbe ugleda pred sobom otok i pomisli: „Ovo je taj otok sreće.“ Kad je izašao na obalu opazio je na tom otoku ljude slabe, blijede, neishranjene, bolesne i reče sam sebi: „To nije otok sreće.“ Mladić je nastavio lutati morem tražeći pravi otok sreće. Opet nakon duge plovidbe opazi drugi otok i reče sam sebi: „Ovo je vjerojatno taj otok sreće.“ Izađe na obalu toga otoka i prošeta otokom. Opazi da su ljudi zdravi, uhranjeni, jedu i piju, ali odijela su im sva potrgana, gruba, i reče sam sebi: „Da li bi na tom otoku moglo biti sreće? Lijepi je i zdravi zrak na tom otoku. Zdrava voda, dosta hrane, ali odijela sigurno ne pokazuju sreću.“ I ode mladić dalje. Lutao je opet morima i nakon duge plovidbe naiđe na treći otok. Iskrca se na obalu i prošeta otokom misleći da je to otok sreće. No, tu opazi ljude kako se svađaju, mrze i jedan drugome osvećuju. I reče sam sebi: „To nije otok sreće.“ Još je sedam godina lutao morima ali nije našao otoka sreće.

Kad se vratio kući ostavi sve svoje imanje, svoj brod i svoju kuću i ode u jedan samostan i tamo nađe mir svoga srca. Bio je radostan što je na koncu pronašao komadić zemlje na kojoj je našao i sreću.

Mi kršćani, ne trebamo ploviti morima da bi pronašli mir i sreću srca. Mi to tražimo i nalazimo u svojoj kršćanskoj vjeri jer znamo da nam samo Isus može dati pravi mir duše i pravu radost srca. Zato je pozdrav Uskrsloga Isusa: Mir vama! Samo kada je Bog u našim srcima, tada imamo istinski mir u dušama.