Isuse, svatko od nas nosi svoj križ; onaj tko ga ne nosi, mora ga vući, a time on postaje još veći teret. Križ je naša sudbina već od rođenja. On je znak kojim je označena cijela zemlja i cijeli ljudski život.
Križ je neizbježan. Htjedneš li ga izbjeći na jednom uglu, susrest će te na drugom ili trećem. Stoga rješenje problema patnje, a to znači križa, nije bježanje nego prihvaćanje patnje. Ali ti nas ne učiš kako da izbjegnemo križeve, nego kako da ih prihvaćamo i kako da ih nosimo.
Samo onaj tko svaki dan uzima svoj križ, može postati tvojim učenikom. Postati Isusovim učenikom znači biti sposobnim upijati tvoju snagu za nošenje križa. Biti tvojim učenikom znači pobijediti križem patnju i smrt. Kao što si ti Isuse svojom patnjom, križem i uskrsnućem razorio smrt, tako te molimo da u tvome duhu, sa svim srcem prihvaćamo naše križeve, jer znamo da nas oni nose ususret tebi sa kojim jedino pobjeđujemo ovaj svijet. Zato svi naši križevi, poput tvoga Isuse, nose veliku nadu u blaženstvo vječnoga života i uskrsnuća od mrtvih. Svaki naš križ u sebi nosi sjeme iz kojega će izrasti život vječni. Ali to sjeme će izrasti samo ako ga budemo zalijevali našom dobrom voljom da prihvaćamo svoj križ i tvojom milošću koja dolazi po našem prihvaćanju. Patnje su zato šansa kojom možemo postati čovječniji, svetiji i ispuniti život smislenim sadržajem koji nam nitko ne može uzeti. Ti nam isuse govoriš: “Ne boj se, iza svake patnje dolazi raj! Sada je tvoj trenutak da pobijediš zlo, nadvladaš smrt i postaneš čovjekoljubiv i vječan, samo ako prihvatiš svoj križ, kao što sam ga ja prihvatio, objeručke, iz ljubavi za spasenje neumrlih duša“
Daj mi snage Isuse da tvojim srcem i u tvome duhu prihvatim svoj križ koji me odgaja i vodi u nebo. Kao što ja nosim svoj križ, tako Isuse nosi ti mene na svojim rukama koje su sama ljubav, pomoć i sućut.
Molimo Gospodina da sve vjernike potakne na zauzetu budnost u iščekivanju Spasitelja.
Varaždinska biskupija
