Isus vodi na brdo Tabor Jakova, petra i Ivana da im ondje otkrije svoje pravo lice, pravu svoju slavu. Tu se pred trojicom svojih učenika preobrazio. Pokazao im je takvo svoje lice i takvu svoju odjeću da su zanijemili. Videći Iliju i Mojsija s Isusom Petar je samo ponudio Isusu: „Dobro nam je ovdje biti. Hoćoš li da ovdje napravimo tri sjenice: jednu tebi jednu Iliji i jednu Mojsiju“? Bio je toliko uzbuđen da nije ni znao što govori. Ovo viđenja na Taboru usko je vezano sa Isusovim riječima: „Idemo u Jeruzalem, ondje će Sin čovječji biti izrugan, popljuvan, izmučen i ubijen, ali treći će dan uskrsnuti“. Kako su Petru bile teške te riječi da je Isusu odgovorio: „To se tebi ne smije dogoditi“. Sada je ovim viđenjem ohrabren. I sada može s Isusom nastaviti put prema Jeruzalemu. Još dok je Petar govorio, nestalo je ukazanja i morali su se vratiti opet u ovaj život po kojem se treba polako uspinjati prema konačnom preobraženju u nebu. Treba nastaviti život kroz patnje, križ i kalvariju života. To je put koji je mukotrpan i težak, ali vodi k sigurnome. U prvom čitanju smo slušali kako Bog Abrahama tjera iz vlastitog doma, iz njegova kraja, od njegove rodbine, tjera ga u zemlju koju će mu Bog pokazati. Velike planove ima Bog s Abrahamom. Velik će narod od njega učiniti. Abraham je poslušao Božju volju i krenuo kuda mu je Bog pokazivao. Doveo ga u njegovu zemlju koju će on i njegovo potomstvo baštiniti. No, to je samo simbolika, slika onoga što Bog sprema svojim vjernima.

Mnogo puta se pitamo: Zašto nas kroz patnje Bog vodi do vječne sreće?

Nema odgovora koji bi svima udovoljio. Patnja je najbolja Božja pedagoška mjera koja nas oblikuje po mjeri vječnoga života. Svaki križ i patnja su sredstvo koje nas želi učiniti svetima na zemlji i baštinicima vječnosti. Bog zna najbolje, zato prepusti Bogu svoje puteve.