Crkva 9. studenoga slavi Posvetu Lateranske bazilike, prve posvećene bazilike u kršćanskom svijetu. U Katoličkoj Crkvi postoje četiri velike bazilike (tzv. basilicae majores), a koje simbolički predstavljaju produženje nekadašnjih najvažnijih kršćanskih središta, odnosno svaka od njih je svojevrsno liturgijsko sjedište jednog od četiriju patrijarha. Sve se četiri nalaze u Rimu. Najčasnija od njih je Lateranska bazilika, koja se naziva majka i glava svih crkava, i predstavlja sjedište rimskog patrijarha, odnosno pape. Iako se možda današnjem vjerniku može činiti čudnim zašto bismo kao blagdan slavili posvetu jedne crkve, valja naglasiti kako je riječ o majci i glavi svih crkava grada i svijeta, kako to na latinskom jeziku piše na samom ulazu (Omnium urbis et orbis ecclesiarum mater et caput), odnosno slavlje Lateranske bazilike nam priziva u pamet važnost i vrijednost zajedništva i jedinstva cjelokupne Crkve, na čelu s njezinim zemaljskim poglavarom – papom, jednako kao što ističe papu kao nasljednika svetoga Petra – onoga kome je Krist povjerio ključeve Crkve i dao svevremensko obećanje: Ni vrata paklena neće je nadvladati!

Također, taj nam blagdan priziva u pamet važnost i Crkve i crkve, odnosno Božjeg prebivališta u cjelokupnom Božjem Narodu kao Hramu Božjem, kao i Božjeg prebivališta u svakoj crkvi, gdje nas sve okuplja snaga Kristova vazmenog otajstva u euharistiji. Podsjećanje je to i na prijelaz iz djelovanja progonjene u slobodnu Crkvu, odnosno da je naviještanje Božje riječi, slavljenje euharistije i svjedočenje istine o uskrsnulom Sinu Božjem ono koje nipošto ne ovisi o zgodnim i nezgodnim vremenima, nego o vjernosti Bogu i Crkvi.