Današnje Evanđelje nas vodi u malo mjestance Gorje – Ain Karin. Tu se događa susret dviju žena koje nose sa sobom svaka svoju tajnu. Vuče ih živa želja da jedna drugoj rekne, otkrije svoju tajnu koju nosi pod srcem. To sve što im se dogodilo učinio im je Bog zato jer su htjele sudjelovati svojom čvrstom vjerom u Božjem planu. S njima je Bog računao, planirao, a one su prihvatile čvrstom, jakom vjerom i ono što je ljudski govoreći nemoguće. Najprije Elizabeta u starosti zače sina onda kad prestaju ljudske mogućnosti i ljudske nade. Njezin će sin biti radost mnogima, pripravljat će put Gospodinu. Zato je Ivan dar Božji Elizabeti koja ga predaje na službu spasenja ovom svijetu. Tu svoju tajnu otkriva Elizabeta Mariji: „Zaigra mi dijete u utrobi čim doprije glas tvoga pozdrava. Blažena ti što si povjerovala da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina“. Elizabeta Mariji otkriva svoju tajnu i svoju vjeru te po Duhu Svetom spoznaje i Marijinu tajnu. Marija otkriva svoju tajnu: „Velika mi djela učini Gospodin i sveto je Ime njegovo od koljena do koljena. Mene će blaženom zvati svi naraštaji.“ Marija zna tajnu Elizabetinu jer joj je i anđeo obznanio da je Elizabeta, zvana nerotkinja, začela sina u svojoj starosti i njoj je već šesti mjesec. Ove su dvije žene pune unutarnje sreće i radosti te su došle svoju sreću i radost međusobno podijeliti. Ono što su vjerom primile, to vjerom očekuju.

Približuju se radosni božićni blagdani koje mi kršćani proslavljamo posebnom radošću. Vjera nas odvodi pred sam događaj Božića što odzvanja osobitom radošću što smo je vjerom prihvatili. Običaj da si čestitamo Božić, to jest da podijelimo jedni drugima radost i stisnemo ruku u ruku kao da se susrećemo i jedan drugome otkrivamo tajnu vjere. Božićni događaj bi se trebao u nama dogoditi kao stvarnost a ne samo kao sjećanje na povijest i povijesni događaj. Neka sada taj događaj radosti ne ostane samo u nama nego ga moramo odnijeti drugim ljudima, najprije svojoj rodbini, znancima i prijateljima, a onda svim ljudima.