Slika vinograda se često u Svetom Pismu koristi za sliku našeg života. Tijelo, sposobnosti i nagnuća su nam dani. Nismo ih stekli. Što jesmo i za što smo sposobni dano nam je u najam. Možemo s onim što nam je dano činiti što hoćemo, ali to što nam je dano nije naše. Mi nismo vlasnici svoga života. Ne pripadaju nam njegovi plodovi. Ono što jesmo i što možemo, pripada Bogu. Tko je u stanju dati Bogu plodove svoga života, taj ga pušta da uđe u svoj vinograd. Tko to nije u stanju, taj pruža otpor. Ne želi se odreći vinograda i njegovih plodova. Ponaša se kao njegov vlasnik. Tko se prema svome životu odnosi kao vlasnik, prebija, ubija i kamenuje svakoga tko mu to osporava.

Vinograd je slika i Kraljevstva Božjega. Nitko si to kraljevstvo ne može i ne smije prisvojiti, ono pripada Bogu, a ne čovjeku.

Kada se mi vjernici, nedjeljom sabiremo u crkvi oko Božje riječi i njegove euharistijske prisutnosti, mi u Božjem sebedarju vidimo i sliku našeg života. Priznajemo da naš život pripada Bogu. Zbog toga nismo nesretni, naprotiv! Pozivamo ga da dođe u naš vinograd i tome se radujemo. Ne osjećamo strah od gubitka. Imamo povjerenja u onoga koji je taj vinograd zasadio i uredio. Radujemo se što će On u svom vinogradu kušati njegove plodove. Tako je nedjeljna euharistija radosni susret s Bogom kojemu pružamo radost zbog dobra koja pronalazi u životima svojih vjernika.