1. čitanje: Izl 17, 8-13: Neumorna molitva.
Ps 121: POMOĆ JE NAŠA U IMENU GOSPODINA, KOJI STVORI NEBO I ZEMLJU
2. čitanje: 2Tim 3, 14- 4, 2: Riječ Duhom prodahnuta
Ev. : Lk 18, 1- 8: Bog će obraniti svoje izabrane koji vape k njemu.

Evanđeoska prispodoba današnje nedjelje sadrži u sebi važnu poruku: „kako valja svagda moliti i nikada ne sustati” (r. 1). Dakle, ne moli se ponekad, kada za tim osjetim potrebu. Ne, Isus kaže da treba „svagda moliti i nikada ne sustati”. On donosi primjer udovice i suca.

Sudac je moćnik, pozvan donositi presude na temelju Mojsijeva zakona. Stoga je biblijska tradicija preporučivala da suci budu bogobojazni ljudi, pouzdani, nepristrani i nepotkupljivi (usp. Izl 18, 21). Naprotiv, ovaj sudac „Boga se nije bojao, za ljude nije mario” (r. 2). Bio je to nepravedan sudac, beskrupulozan, koji nije mario za Zakon, već je činio što je htio, prema vlastitom interesu. Njemu se udovica obraća tražeći pravdu. Udovice, zajedno sa siročadi i strancima, bile su najranjivije skupine društva. Prava koja im je Zakon osiguravao moglo se lako gaziti, jer, budući da se radilo o usamljenim i bespomoćnim osobama, teško im se bilo izboriti za svoja prava: neka siromašna udovica, tamo, sama, nitko je ne brani, mogli su je ignorirati, čak joj ni ne dati pravdu. Jednako tako i siroče, stranac i migrant: u to doba ta je problematika bila snažno prisutna. Suočena s ravnodušnošću suca, udovica pribjegava svom jedinom oružju: uporno ga moli, predstavljajući mu svoj zahtjev za pravdom. I upravo tom upornošću postiže cilj. Sudac je, naime, u jednom trenutku uslišava, a ne zato što je potaknut milosrđem, ili zato što mu to savjest nalaže; jednostavno priznaje: „jer mi udovica ova dodijava, obranit ću je da vječno ne dolazi mučiti me” (r. 5).

Iz ove prispodobe Isus izvlači dva zaključka: ako je udovica uspjela pridobiti nepravednog suca svojim upornim traženjima, koliko će više Bog, koji je dobri i pravedni Otac, „obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu sve ako i odgađa stvar njihovu”; oni neće na to dugo čekati, „ustat će žurno na njihovu obranu” (rr. 7-8).

Zato Isus poziva da se moli „neumorno”. Svi proživljavamo trenutke umora i obeshrabrenosti, prije svega kad se čini da je naša molitva besplodna. Ali Isus nam jamči: za razliku od nepravednog suca, Bog spremno uslišava svoju djecu, premda to ne znači da će to učiniti u vremenima i onako kako bismo mi htjeli. Molitva nije čarobni štapić! Ona pomaže sačuvati vjeru u Boga, u njega se uzdati i kad ne shvaćamo njegovu volju. U tome, nam je sam Isus – koji je toliko molio! – primjer.

Od udovice iz Evanđelja naučimo dakle ustrajno moliti, bez umaranja. Ova je udovica bila dobra, znala se boriti za svoju djecu; pomišljam na brojne žene koje se bore za svoju obitelj, koje mole, koje se nikad ne umaraju. Danas se svi sjetimo tih žena koje nam svojim ponašanjem istinski svjedoče vjeru, odvažnost i uzornu molitvu. Sjetimo ih se danas!

Valja uvijek moliti, ali ne zato da snagom riječi uvjerimo Boga. On bolje zna od nas što nam je potrebno. Ustrajna je molitva više očitovanje vjere u Boga koji nas poziva da se svaki dan, svaki trenutak, borimo s Njim kako bi dobrom pobijedili zlo.