Po mnogim crkvama, osobito po prošteništima, kao na primjer Mariji Bistrici, ima na stotine kamenih ploča na kojima su ispisane zahvale i uslišanja. Na primjer: hvala ti za ozdravljenje; za sretan povratak iz zarobljeništva; za sretan uspjeh operacije; za sretan povratak iz olujnog mora i mnoštvo drugih. No, jedna ploča izaziva posebnu pažnju. Na njoj piše: „Majko, Božja, hvala ti na uslišanju, što sam mogla oprostiti svom smrtnom neprijatelju.“ Ova je ploča i ova zahvala na njoj u duhu današnjeg svetog Evanđelja gdje Isusova riječ glasi: „A vama koji me slušate kažem: Ljubite svoje neprijatelje. Činite dobro onima koji vas mrze. Blagoslivljajte one koji vas proklinju. Opraštajte pa će i vama biti oprošteno.“ Kršćanin ne može biti čovjek mržnje i osvete. Mržnja je daleko strašniji otrov nego alkohol i droga. Od alkohola se čovjek može otrgnuti, a mržnja iznutra grize čovjeka i čini ga nesposobnim ispravno gledati i prosuđivati. Čovjek mržnje vidi na drugom i ono zlo i onu manu koju drugi niti nema. Mržnja ruši prijateljstvo i rodbinstvo. Mržnja gazi po tuđem poštenju, izobličuje sebe i druge. Već u početku Crkve apostoli su upozoravali na zlo i grijeh mržnje.

Apostol Petar ovako piše: „Ne vraćajte zlo za zlo, ni uvrede za uvredu – naprotiv – blagoslivljajte jer ste na to pozvani da baštinite blagoslov.“ Sveti apostol Pavao pak piše: „Blagoslivljajte one koji vas progone, ne osvećujte se sami nego prepustite Božjoj pravdi.“ Pokušajmo razmisliti svoje odnose s drugim ljudima. Da li su oni građeni na mržnji i osveti ili na ljubavi i praštanju. Ako želimo biti Kristovi sljedbenici potrebno nam je prihvatiti i njegovo razmišljanje i odnose među ljudima, bili oni prijatelji ili neprijatelji. Kršćanin se mora naučiti praštati jer tako svaki dan moli: „Oprosti nam duge naše, kako i mi opraštamo dužnicima svojim.“