Blagdan koji danas slavimo zove se Uzvišenje sv. Križa. Za nas kršćane križ je znak raspoznavanja. Uzvišenje svetoga Križa značilo je znak raspoznavanja vjere od vjere. Naše kršćanstvo prepoznatljivo je upravo po simbolu križa.
Mi sav svoj život živimo u znaku križa. Od samih početaka života naši su nam roditelji stavili na čelu znak križa što je posebno prisutno i u obredu krštenja. Taj znak križa kojim su nas naši roditelji obilježili znak je da su se od samih početaka brinuli za prenošenje i rast naše vjere.
Znak križa stoji i na završetku našega života, kada prestaje vjera, jer se tada otvaraju nebeski prostori; otvara se ono što je bilo upravo križem sakriveno, kada počinjemo promatrati Boga licem u lice. Bog će nam tada postati sasvim prisutan; to je svjetlost na kraju života. Tako na koncu ovozemnoga života na grob stavljamo znak križa na kojem je visio naš Gospodin i na kojem je izvojevao pobjedu za sve nas u čemu je i naša nada da ćemo upravo po Kristovom spasiteljskom djelu i mi biti spašeni.
Slaveći Blagdan Uzvišenja sv. Križa, pokušajmo u svojim srcima osjetiti poziv da se Kristu uvijek znamo što više približiti, da se s njima znamo sjediniti, da se ne bojimo postati slični njemu u trpljenju i u patnji, jer ako kroz svakoliko trpljenja i poniženja prođemo, ući ćemo u slavu Božju, bit ćemo proslavljeni kao što je proslavljen Onaj koji je na križu bio uzdignut za nas.
Kad god se križamo, a svaki dan se križamo, neka to bude znak da smo vjernici koji na živ način vjerujemo u Gospodina.
Neka svaki znak križa bude doista prava i živa ispovijest vjere, tako da se naš život posvećuje križem Gospodinovim.