Čitanja: Dj 9,26-31; Ps 22,26b-28.30-32; 1Iv 3,18-24; Iv 15,1-8

Proljeće je lijepo godišnje doba. Makar je ove godine počelo čudno i prevrtljivo, ipak u proljeću doživljavamo obilje boja i raskoš cvijeća. A baš je dobro primijetiti ljepotu prirode u ovo doba.

Priroda nam pokazuje kako ni najljepša i najšarenija cvatuća grana ne daje ploda ako se otkine s debla. Niti jedna grana ne može živjeti sama za sebe. Nedostaje joj vitalnost. Ne dobiva ju od sebe, nego od stabla. Samo dok ostane povezana sa životnom strujom koja izvire iz debla, zelenit će se i cvjetati.

To vrijedi i za trs s kojim se Isus uspoređuje. Nijedna loza sama od sebe ne donosi plod. Loza izlazi iz trsa. To joj daje životnu snagu. I svaka loza koja je čvrsto pričvršćena za trs raste, daje grožđe kao plod.

Poput loze, ni mi ljudi ne donosimo plodove u svojim životima, da tako kažem, automatski, nego samo ako ostanemo povezani s Kristom trsom. Isus danas govori o toj živoj povezanosti, o snazi i životu koji izvire iz njega.

Tko ostane povezan s njim, donosi plod. Bez ove veze mi venemo. Mi smo kao suhe, mrtve grane.

Nije uzalud, Isus sedam puta u današnjem evanđelju rekao riječ “OSTANI”. Ovaj ostanak je očito vrlo važan.

Mislim da osjećamo i zašto.

Znamo za nestalnost našeg srca, dobru volju koja ubrzo pada u vodu, sivu zonu neodlučnosti. Kako lako slabimo! Kako smo često umorni i bezvoljni u vjerničkom životu!

Zato je važno uvijek tražiti središte, vezu s Isusom Kristom. Ova živa, osobna povezanost s Isusom Kristom bit je kršćanske vjere! U središtu pozornosti je živa osoba: Isus Krist.

Svatko tko želi biti kršćanin mora nastojati pronaći unutarnji odnos s Njim. Bez tog odnosa sve ostalo ostaje prazno i ​​“jalovo”.

Shvatimo zašto Isus nekoliko puta moli: “Ostani u meni!” – Ovo “ostani u njemu” očito nije samo po sebi razumljivo. I zapravo: ne doživljavamo li svi uvijek iznova koliko je ugroženo? Koliko načina postoji da prekinete svoju životnu vezu s njim ili čak prijevarom izađete iz nje? Može neprimjetno izmaći poput ljubavi ili prijateljstva. Može se ohladiti i nestati poput ljubavi ili prijateljstva.

A prijateljstva morate održavati. Znamo to iz vlastitog iskustva. Inače će prije ili kasnije umrijeti.

Naš odnos s Isusom također vene, “zaspi”, gubi se ako ga s naše strane neprestano svjesno ne njegujemo i održavamo na životu.

“OSTANI U MENI!” – To se može dogoditi na mnogo načina:

Jedna opcija je molitva i meditacija. Uvijek tražite njegovu blizinu; ostanite u njegovoj prisutnosti. Započni dan molitvom, a ne radiom ili novinama. Pauzirajte svako malo. U 12 sati mogao bih čuti zvono Angelusa. Zašto se ne moliti “Anđelu Gospodnjem” ili sada u uskrsno vrijeme „Kraljici neba“.? Iznad svega, završite dan u molitvi i vratite ga natrag u Božje ruke.

Moje iskustvo je da kada pokušavam živjeti od snage molitve, dobivam izdržljivost i bolje prevladavam neuspjehe i razočaranja.

Druga mogućnost: Slušajte Božju Riječ. Neka mi govori, dodiruje me i utječe na mene. Na taj ćete način također bolje upoznati Isusa Krista, njegove riječi i djela. Na taj način sve više upoznajem i razumijem njegov život, njegovu narav, njegove postupke, njegovu sudbinu, tako da mi on postaje sve jasniji, da raste povjerenje i nastaje dubok odnos i povezanost.

Moje iskustvo je da Božja riječ daje orijentaciju, pokazuje put. Ona je poput zvijezde u tami.” Mijenja i liječi, hrani i oslobađa.

Treća mogućnost: sveta misa. Ovdje nam ne govori samo svoju riječ, nego nas susreće u euharistijskom slavlju u Kruhu života. Poziva nas da budemo s njim i da jedemo s njim. On nam daje svoju blizinu na nemoguć način. On nam se daje kao hrana. Postoji li intimnija veza? ON u meni i ja u NJEMU!

Isus kaže: “Tko ostaje u meni i u kome ja ostajem, donosi obilan rod.” – To zvuči kao obećanje, gotovo kao jamstvo. Usudimo se pouzdati se u ovo Isusovo čvrsto obećanje! I učinimo svoj dio da ostanemo u NJEMU. Na to nas poziva: “Ostani u meni!”